Rim, 26. 10. 1998. (IKA) – “Ovo je temeljni stav vjernika: vjera i poniznost ne mogu se odijeliti”, rekao je u svojoj propovijedi papa Ivan Pavao II. proglašavajući 25. listopada na Trgu sv. Petra u Rimu četvoricu novih blaženika Katoličke Crkve, Zefirina Agostinija, Antonia de Sant’Anna Galvaa, Faustina Migueza i Theodore Guerin.
U svojoj propovijedi na talijanskom, portugalskom i engleskom jeziku, Sveti Otac je istaknuo da su “novi blaženici za nas primjeri koje treba nasljedovati i svjedoci koje treba slijediti”. Oni su imali povjerenja u Boga i njihov nam život pokazuje da je snaga malenih u molitvi. Govoreći potom o blaženom don Zefirinu Agostiniju, Papa je istaknuo kako se taj veronski svećenik, koji je djelovao u teškim uvjetima u drugoj polovici 19. stoljeća, nikada nije pokolebao jer mu je “vjera bila stamena, karitativno djelovanje učinkovito, a svećeničkim se žarkim duhom razlikovao od ostalih”. Inače, novi blaženik don Zeferino na osobiti se način posvetio pastoralu siromašnih i kršćanskom odgoju najsiromašnijih djevojčica, te je pokazao izuzetno dobro shvaćanje važnosti žene kao “protagonistice ozdravljenja društva” i to osobito njezinom odgojnom ulogom u vrijednostima slobode, poštenja i ljubavi.
Papa je potom na portugalskom govorio o novom blaženiku, redovniku Antoniu de Sant’Ana Galvau, koji je evangelizacijski djelovao u Brazilu, zahvaljujući Bogu za njegovu “istinsku franjevačku duhovnost” koja je uvijek bila u službi bližnjemu, te je vjernicima poželio da uvijek slijde toga čovjeka mira i kršćanske ljubavi. Na portugalskom je Sveti Otac govorio i o blaženom svećeniku Faustinu Miguezu, istaknuvši nadasve da se on spremno “odrekao vlastitih ambicija slijedeći Isusa Učitelja”, te je svoj život posvetio najmlađima i mladeži. “Njegov je cilj, kao odgojitelja, bio cjeloviti razvoj osobe”, rekao je Sveti Otac o tom odgojitelju, svećeniku i znanstveniku kojega su nazvali “čovjekom iz naroda i za narod”.
Na engleskom je Sveti Otac govorio o blaženoj Theodore Guerin, francuskoj redovnici koja je 1840. godine, zajedno s još 5 susestara napustila svoju zemlju i otisnula se ususret “nesigurnostima i opasnostima na rubnom području Indijane”, jer je shvatila da svoj život mora uložiti u služenju Bogu, tražeći uvijek njegovu volju. Bog je vidljivim znakovima pokazivao, unatoč početnih poteškoći njezine Kongregacije sestara od Providnosti, da im je rad blagoslovljen, a svjedočanstvo Majke Theodore u njihovim “školama i sirotištima trebalo bi dovesti mlade do shvaćanja da ih Bog u njihovim životima djeluje s ljubavlju”.
Na kraju propovijedi Papa se ponovno na talijanskom obratio vjernicima pristiglima sa svih strana svijeta, potičući ih da u svjedočanstvu novih blaženika vide ohrabrenje za velikodušno nasljedovanje evanđeoskog puta.