Rim, (IKA) – Na Filozofskom fakultetu Papinskoga sveučilištu Urbaniana u Rimu u utorak 15. svibnja obranio je doktorsku disertaciju Stjepan Ribić, katolički laik iz Osijeka. Tema disertacije je “Vjera i razum u životu i djelu Ivana Merza”. Moderator teze bio je prof. Onah Godfrey Igwebuike a korelator prof. Božidar Nagy uz člana komisije prof. Ndreca Adrian. Ovo je do sada već četvrta u nizu doktorskih disertacija posvećenih Ivanu Merzu, a prva koja ga studira i obrađuje pod filozofskim vidom.
Disertacija obrađuje filozofsku misao bl. Ivana Merza (1896-1928) pod vidom odnosa razuma i vjere. Autor disertacije u proučavanju ove teme kod Merza polazi od temeljne postavke da se ne odvaja vjera od razuma, jer oboje zajedno prate razvoj Merčeve misli u odnosu na razne egzistencijalne i filozofske teme prisutne u njegovu razmišljanju i djelima. Prvo poglavlje s biografskim elementima predstavlja ključne momente iz Merčeva života koji su utjecali na njegovu duhovnu i intelektualnu izgradnju, njegova životna opredjeljenja s osvrtom na društveno-kulturne i povijesno-geografske utjecaje. Važno je uočiti da se mladi Merz suprotstavio obiteljskoj i društvenoj sredini koja je bila uglavnom laičkog obilježja. Dramatika ratnih događaja vode ga prema dubokoj analizi zbivanja kojih je bio sudionik te zauzima kritički stav prema duhu svoga vremena; u svemu na osoban način traži egzistencijalne i uvjerljive odgovore.
Drugo poglavlje posvećeno traženju istine i smisla života, produbljuje filozofska pitanja s kojima se Merz susreće kroz svoje refleksije, a koje vode računa o različitim stajalištima filozofije i vjere, držeći se otvorenim onim slutnjama koje određuju njegovo osobno traženje. Merz upozorava na važnost duhovnosti kojom svladava materijalističko gledanje na pojam “slučaja” i “ne-smisla” života; prepoznaje jedan viši red, dakle također i prvenstvo Istine koja dovodi do Izvora, tj. do Boga.
U trećem poglavlju posvećenom otvorenosti čovjeka prema transcendenciji, analizira se misao I. Merza koji prepoznaje pojavne vidove umjetnosti preko estetike, koju dovodi u religiozno područje. To se posebno odnosi na liturgiju koju otkriva kao najviši oblik umjetnosti. Tako umjetnost koja uvire u religiju, kao etika i moral, te vjera i razum pridonose konačnom upoznavanju Boga i čovjeka.
U zaključku se na sažet i jasan način iznosi, pozivajući se na glavnu misao teze, Merčevo stanovište u odnosu vjere i razuma u čovjeku. Takav odnos je dijalektičan; vjera i razum uzajamno se podupiru premda se čini da potencijali jednoga postavljaju granice drugome. Taj odnos dopušta da oni budu vodilja i pomoć jedno drugome; tako vjera i razum postaju sastavni elementi u davanju smisla čovjekovu životu.
Stjepan Ribić rođen je u Osijeku 1977. godine. Srednju školu završava u Valpovu i Virovitici. Kao katolički laik studira filozofiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu gdje 2003. postiže licencijat sa specijalizacijom iz sistematske filozofije. Nastavlja doktorski studij iz filozofije na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu gdje priprema doktorsku disertaciju. U međuvremenu se zaposlio u službi za međunarodne projekte i europske integracije Osječko-baranjske županije. Trenutačno je direktor Regionalne razvojne agencije Slavonije i Baranje s uredom u Osijeku i Bruxellesu.