"Vjera i zdravlje"

O ulozi duhovnosti u modernoj medicini i psihologiji promišljalo se na internacionalnom, multikonfesionalnom i interdisciplinarnom simpoziju “Vjera i zdravlje” koji je 2. ožujka održan na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu. Simpozij su organizirali Centar za duhovnu medicinu i Zaklada “Biskup Josip Lang” pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH.

Otvarajući simpozij, sve je pozdravio voditelj o. Stjepan Fridl DI, a potom su se nazočnima obratili i posebni gosti. Apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Francisco Javier Lozano istaknuo je kako su organizatori i priređivači simpozija izabrali veoma aktualnu temu, budući da u životu vjernika vjera ima važnu ulogu i ne utječe samo na naš duhovni život, nego i psihički i fizički. Također je upozorio kako mnogobrojni problemi koji muče današnjega čovjeka ostavljaju trag na njegovu cjelokupnom životu, te je u tom smislu poželio svim sudionicima da osjete snagu vjere u životu te da im predavanja stručnjaka pomognu u rješavanju životnih problema koji se često odražavaju na naše psihičko, fizičko i duhovno zdravlje.

Generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije prelat Vladimir Stanković obratio se nazočnima u ime kardinala Josipa Bozanića, rekavši kako je pozitivno to što su prijašnji planovi i dogovori oko izlaganja ove teme ostvareni, te da je simpozij veliki početak kojem je zaželio veliki uspjeh.
Generalni vikar Vojnoga ordinarijata mons. Josip Šantić skup je pozdravio u ime vojnog biskupa Jurja Jezerinca, riječima kako je vjera kao povjerenje i kao susret bitno potrebna današnjem čovjeku, misleći pritom na vjeru u Boga i čovjeka. Poručio je kako nema liječenja bez povjerenja liječnika u pacijenta i obratno, budući da se tek u tom susretu kada čovjek otkrije čovjeka kao osobu može krenuti na put ozdravljenja.
Predsjednik Mešihata islamske zajednice za republike Hrvatsku i Sloveniju muftija Ševko Omerbašić izrazio je radost što u simpoziju sudjeluju i pripadnici muslimanske vjere te je izrazio iskrenu nadu da će simpozij dati odgovore na pitanja koja muče suvremenoga čovjeka.
U ime Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, suorganizatora simpozija, nekoliko riječi nazočnima uputio je i pomoćnik ministra dr. Drago Keserica, koji je, osvrnuvši se na definicije zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, rekao kako je duhovnost usko povezana sa stanjem zdravlja duha i tijela te da stanje uma pomaže tijelu da se suprotstavi bolesti. Među ostalim, rekao je kako prisustvo iscjeliteljske snage u procesu liječenja ide u prilog činjenici da zdravlje i religioznost idu zajedno.
Dr. Stipe Zeba obratio se nazočnima u ime Poglavarstva grada Zagreba, prenoseći pozdrave gradonačelnice Vlaste Pavić i dogradonačelnika Milana Bandića. Istaknuo je kako je ovaj simpozij nastavak jednoga divnoga sna – akcije “Ne zaboravi me”, koja je pokrenula “lavinu u gradu Zagrebu i postigla neslućene rezultate” te je potvrdio svoju sigurnost kako će upravo ovaj simpozij ostaviti duboke i prepoznatljive tragove, a koje je gradu Zagrebu također ostavio i biskup Josip Lang.
Simpoziju je nazočio i dr. Stjepan Bačić, saborski zastupnik, a posebne pozdrave nazočnima na simpoziju pismenim putem uputio je i predstavnik Evangeličke crkve u RH Branko Berić.

Prvo predavanje “Duhovnost i medicina” održao je dr. med. Herman Vukušić, psihijatar i zamjenik ministrice za obitelj, branitelje i međugeneracijsku solidarnost, koji je istaknuo kako je u modernu medicinu potrebno uključiti i duhovnost, odnosno religioznost budući da je ona osnovna potreba ljudskoga bića. Predavač je također istaknuo kako je korelacija između religioznosti i duhovnosti te čovjekova zdravlja visoka u smislu da su u osoba koje redovito upražnjavaju religiozne aktivnosti npr. smanjena kardiovaskularna i psihosomatska oboljenja, potom oboljenja poremećenog imunološkog sustava, te da je kod njih povećan stupanj društvene potpore te intenzitet interpersonalnih odnosa i dr. Istaknuo je kako osnovni element i učinci duhovne skrbi u kliničkoj praksi moraju biti procjena duhovnih potreba pacijenta kao i pružanje osjećaja sigurnosti, povećanje samopoštovanja, samokontrole, davanje smisla patnji, te je zaključio kako je “svaka patnja podnošljiva ako čovjek zna zašto pati”.

Docent za psihologiju i psihologiju religije na Filozofskom fakultetu DI dr. Mijo Nikić održao je zatim predavanje “Psihologija sugestije i snaga vjere – interakcija duha, duše i tijela”. Istaknuo je kako se čovjek sastoji iz 5 dimenzija u koje ubrajamo: duhovnu, društvenu, emocionalnu, tjelesnu, ali i podsvijest, odnosno nesvjesnu dimenziju. Zrela ličnost integrira spomenute dimenzije. U nastavku predavanja dr. Nikić govorio je o psihologiji sugestije, ali i autosugestije, placebo efektu te odnosu alternativne medicine i magijske svijesti. Rekavši kako se pravo istinsko ozdravljenje događa vjerom u svemogućega Boga, temeljnim mijenjanjem stila života i priznavanjem svoje nemoći i istine o sebi, zaključio je kako prava vjera otvara neograničene mogućnosti, budući da se u njoj aktiviraju sve čovjekove sposobnosti.

Predavanje “Bolest i zdravlje: integralni pristup” održala je dr. med. Marina Jurčić, specijalizantica epidemiologije i glavni koordinator poslova u Zakladi “Biskup Josip Lang”. Istaknula je kako nas bolest može s jedne strane otvoriti za Boga kojem se treba potpuno predati, a s druge strane bolest upozorava čovjeka kako treba nešto mijenjati u životu pa se kao takva ne smije ignorirati, budući da ukoliko je duh bolestan, osoba iskrivljuje stvarnost te je pogrešno percipira i interpretira. Rekavši kako postoje dva tipa psihosomatskih reakcija: tip s agresivnim i pasivnim obranama, dr. Jurčić je zaključila kako je duhovno zdrava ličnost “sluga svoje savjesti, a gospodar svoje volje”.
Dr. Šimun Šito Ćorić, prof. psihologije religioznosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i voditelj Hrvatske katoličke misije u Solothurnu u Švicarskoj, govorio je o opasnosti devijacija u religioznosti te se osvrnuo na 5 različitih područja kao što su psihopatologija i religija, poremećaji i opterećenja ličnosti kao smetnje zdravoj religioznosti, psihopatologija u religijskoj praksi, područje okultnog tj. sotonske smetnje i opasnost devijacije religioznosti u karizmatičkim pokretima. U kontekstu navedenih područja, istaknuo je da ukoliko religija nije ispravna, ona može biti smetnja, u smislu da čovjek stalno bude u strahu pred onim u koga vjeruje, te da bolna iskustva iz prošlosti mogu biti pogubna za zdravu religioznost. Govoreći o religijskoj praksi istaknuo je kako “hipokrizija” i “farizejstvo” spadaju u psihopatologiju religioznosti. Govoreći posebno o okultnom, ali i karizmatičkim pokretima, predavač je naznačio kako ono što se danas smatra magijskim i okultnim često nije nazvano pravim imenom, te da je problem karizmatičkih pokreta sklonost voditelja da ponekad imaju “guru-kompleks” u smislu nedopuštanja uplitanja drugih profesionalaca sa strane kao i otklanjanje medicinskih sredstava te pretjerano isticanje grešnog naslijeđa.

“Duhovnost u liječenju depresije” naslov je predavanja koje je održao dr. Miro Jakovljević, psihijatar i profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i glavni urednik časopisa “Pro mente croatica”. Dr. Jakovljević rekao je kako depresija i tjeskoba uvijek idu zajedno, ali da vjera i duhovnost pomažu u prevladavanju depresivnih epizoda. Govoreći o povezanosti duhovnost – spiritualnost, duhovnost – osobnost, te psihijatrije i religije, na kraju je istaknuo kako vjera okreće depresivne osobe da pronađu ono vrijedno u sebi i drugima kao i ljubav čiji nedostatak osjećaju, budući da čovjek samo po vjeri može vidjeti dobro u sebi i oko sebe.

Neuropsihijatar s Medicinskog fakulteta u Tuzli dr. Mevludin Hasanović govorio je o spiritualnoj psihoterapiji i liječenju traumatiziranih osoba, osvrnuvši se posebno na istraživanje utjecaja trauma i PTSP-a kao posljedicu ratnih zbivanja u BiH na duhovnost, te je napomenuo kako su većina klijenata borci HVO-a, borci BiH armije kao i njihove obitelji. Kao pokušaj pomoći, dr. Hasanović naveo je primjer formiranja skupine za spiritualnu psihoterapiju koju čini 20 do 30 redovitih klijenata, a u kojoj je pristup potpuno otvoren pa se susreti održavaju jednom tjedno po sat vremena. Prilikom terapije i rada s klijentima, otkriveni su terapijski učinci kao što su porast strpljenja, nepovlačenje u izolaciju, kreativni rad, osjećaj pripadnosti i dr.

Dr. Vladeta Jerotić, psihijatar i psihoterapeut, profesor na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, održao je predavanje o kršćanstvu i medicini te je ustvrdio kako su pojmovi grijeha, krivice i kajanja “prognani iz svijesti današnjega čovjeka”. Nadalje, istaknuo je kako ne možemo dobro vladati sobom ukoliko sebe ne poznajemo. U tom smislu, pojasnio je kako dugotrajni strah, bijes i očaj prelaze na tjelesne funkcije i odražavaju se na zdravlje u obliku bolesti (kardiovaskularna oboljenja, rak i dr.), onda kada “psiha zataji”. S druge pak strane vjera, pozitivne emocije kao što su opraštanje i povjerenje, zatim molitva i religijska praksa sprečavaju nastanak mnogih oboljenja, pomažu bržem ozdravljenju, ali su i velika pomoć u prihvaćanju smrti odnosno u fazi umiranja pacijenta, zaključio je dr. Jerotić.

Posljednje predavanje u prijepodnevnom dijelu simpozija na temu “Vjera i mentalno zdravlje – preventivni pristup” održao je međunarodni savjetnik udruženja za perinatalnu psihologiju i zdravlje dr. med. Petar-Krešimir Hodžić. Govoreći o čimbenicima mentalnoga zdravlja u koje spadaju i genetski, biološki i razvojni, ali i stresni životni događaji i traumatska iskustva, rekao je kako vjera ima utjecaj na mentalno zdravlje, te da značajno utječe na nadu i optimizam, samopoštovanje, bolju prilagodbu na žalovanje, veću društvenu podršku, smanjenje depresije i dr. Istaknuvši razloge i posljedice rastave braka, rekao je kako ona pogubno djeluje na djecu, dok religioznost pozitivno djeluje na bračnu stabilnost, odnosno bolje fizičko i mentalno zdravlje djece, rekao je Hodžić.

Nakon predavanja uslijedila je rasprava. Na upit kako se odnositi prema fenomenu egzorcizma, dr. Šito Ćorić odgovorio je kako je u liječničkoj praksi najprije potrebno načiniti distinkciju radi li se o opsjednuću ili psihosomatskim oboljenjima. Opsjednuća naime postoje, ali su vrlo rijetka, jer je puno puta u pitanju praznovjerje, te je stoga Crkva s pravom oprezna kad je u pitanju egzorcizam. Dr. Slobodan Lang u raspravi je ukazao kako su na kraju protekloga stoljeća pojedine populacije prošle uvjete stradanja te je fascinantan stupanj koji je duhovnost imala u održavanju zdravlja hrvatskoga naroda.

U poslijepodnevnom dijelu simpozija prvo predavanje održao je vikar Evangeličke crkve Moran Rajković. Govoreći o temi “Opterećenje današnjeg čovjeka od strane drugih i samoga sebe”, ustvrdio je kako je današnji čovjek degradiran unutar samoga sebe te da je iznimno teško vratiti unutarnji mir. Cijeli se čovjekov život svodi na obrambenu dimenziju, jer se suvremeni čovjek oslanja na sile koje ga opterećuju. Rajković je zaključio kako je rješenje opterećenja današnjega čovjeka u pravom oproštenju koji u nama stvara unutarnji mir i koji se onda eksplicitno odražava i u odnosu na vanjski svijet.

Predsjednica Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu dr. Marina Marinović održala je predavanje u ime dr. Tomislava Ivančića, profesora i pročelnika katedre fundamentalne teologije na zagrebačkom KBF-u na temu “Hagioterapija – primjer terapijske teologije” u kojem se najprije kratko osvrnula na sam pojam hagioterapije i Centra za duhovnu pomoć koji u Hrvatskoj djeluje od 1990. godine. Govoreći o čovjekovu duhu, ustvrdila je kako on predstavlja izvor čovjekove snage, te da nam upravo on daje sposobnost spoznaje cjeline. Jedan od problema čovjekovih duhovnih rana i bolesti jest njegovo usmjerenje na bogove, a ne na Boga. Dr. Marinović zaključila je kako vjera, odnosno povjerenje u apsolutno dobro, pomaže u duhovnoj terapiji koja se pruža u Centru za duhovnu pomoć, te da ozdravljenje od psihosomatskih oboljenja nastaje onda kad čovjek duhovno ozdravi.

Filozof i profesor etike i moderne filozofije na Filozofskom fakultetu DI u Zagrebu dr. Ivan Koprek govorio je zatim na temu “Filozofija o odnosu duha i tijela”. Istaknuo je kako je potrebno da čovjek uspostavi sklad duha i tijela, budući da su oni dva metafizička bitka, dodavši kako današnji čovjek pretjerano ističe svoju tjelesnost koja se, pak, ne smije odvajati od duha, jer je “čovjek duša u tijelu”.

“Logoterapija i duhovnost” naslov je predavanja koje je održao psihijatar u bolnici Sestara milosrdnica dr. Križo Katinić. Upozorio je kako se nedostatak duhovnosti u današnjem svijetu nadomješta materijalnim sredstvima koja pak ne mogu dati volju za smislom kao primarne čovjekove potrebe. Dr. Katinić potom je govorio o četiri fenomena frustracije smisla u koje ubrajamo: rezignaciju kao nedostatak smisla koja je često prikrivena, zatim izolaciju kao zatvaranje u vlastiti virtualni svijet gdje se sve svodi na usamljenu jedinku. Slijede “ekskurzija” u gubitak smisla kao pokušaj bijega te kao četvrti fenomen fantazija. Osnovni način za liječenje određenih čovjekovih problema osim identificiranja problema jest povratak smislenijem životu bez težnje za ugodom.

Direktor klinike za psihijatriju u KC Tuzla dr. Izet Pajević govorio je o “Religioznosti kao faktoru psihološke stabilnosti” na temelju istraživanja koje je sam proveo na uzorku od 500 ispitanika oba spola u dobi od 15 do 18 godina, podijelivši ih pritom u tri grupe od po dvije skupine – adolescenti visoko religiozni i manje ili nereligozni, kako bi ispitao utjecaj duhovnosti na psihičke poremećaje kao što su anksioznost, poremećaj pažnje, internalizacija i eksternalizacija i dr. Zaključak je istraživanja da su depresivnost, agresivnost, emocionalna labilnost manje izraženi kod visoko religioznih ispitanika (i to više kod mlađih nego starijih) nego manje religioznih, te da su sociološko prihvatljivo ponašanje, obrambeni stilovi te kompenzacija kvalitetniji kod visoko religioznih ispitanika, koji su manje podložni devijantnim bihevioralnim obrascima.
Uslijedila je kratka rasprava u kojoj je postavljeno pitanje uzima li se i u kojoj mjeri pacijentovo religiozno opredjeljenje u liječničkoj praksi. Dr. Katinić je odgovorio kako je osnova liječenja poštovanje, odnosno uzimanje u obzir i te pacijentove dimenzije te da je suradnja liječnika i svećenika duhovnika nužna, budući da su i jedan i drugi na zajedničkom poslu.

Slijedilo je predavanje psihologa i savjetnika predsjednika Uprave za razvoj menadžmenta u PBZ-u Marija Bebića o “Duhovnosti u osobnom razvoju menadžera i izgradnji timova”. Govoreći o važnosti IQ vs. QS (duhovna inteligencija) rekao kako su i sam Krist i njegovi sljedbenici uzor modernim menadžerima od kojih se očekuje da uspiju mobilizirati sve resurse unutar poslova koji su im povjereni, posebno razvijajući osjećaj empatije prema drugima. Leadership, odnosno vođa “zna, hoće i može” te je nužno, rekao je Bebić, da najprije radi na sebi, a potom da poslovne principe uskladi s Božjim kako bi od zemaljskoga leadershipa postao Božji leadership, koji je pak usmjeren na jakosti i krajnje vrijednosti nasuprot slabostima i profitu. Leadership bi trebao baš kao i Isus Krist “učiti ljude kako loviti ribu” te neprestano moliti za one koji su mu povjereni, rekao je Bebić.

Psiholog i predavač na Hrvatskim studijima u Zagrebu mr. Zoran Komar govorio je o “Metodama evaluacije duhovnosti”, spomenuvši nekoliko prigovora na tezu kako su vjera i znanost spojivi, ali koji su u svim točkama argumentirano pobijeni. Istaknuo je kako su od 90-ih godina provedena uglavnom usputna ispitivanja religioznosti koja se odnose na 4 područja odnosa vjere i zdravlja: kvalitetu življenja, rizik oboljenja i smrtnosti, način na koji se pojedinci prilagođavaju zahtjevima kroničnih bolesti te pitanje zdravlja. No, znanost može i mora istraživati odnos vjere i zdravlja, jer je to najbolji način da se objektivno i pošteno rasvijetli taj egzistencijalni problem, zaključio je Komar.

Na temu “Duhovnost u liječenju kroničnih bolesti” govorio je psiholog i sudski vještak za psihologiju te direktor Centra za razvoj osobnosti Boris Blažinić. Osvrnuo se na ulogu duhovnosti posebno u liječenju multiple skleroze, koja se javlja kao posljedica kontinuiranoga izvora stresa koji, pak, utječe na slabljenje imunološkoga sustava prilikom čega nastaje ovo kronično oboljenje. Budući da je liječenje te bolesti uvelike otežano osjećajem bespomoćnosti bolesne osobe kao “stigmatizirane” u društvu zbog simptoma bolesti te da se bolesna osoba osjeća kao “žrtva” pa pokušava promijeniti sve oko sebe, Blažinić je napomenuo kako uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na zdravlje odnosno na razvoj bolesti. U tom smislu potrebno je na bolest gledati kao na izazov, u kojem duhovnost ima presudnu ulogu u smislu promjene osobe na svim razinama tako da osoba više nije “multiplikaš” već sluga Božji, zaključio je predavač.

Dr. Ivan Štengl, docent za psihologiju na zagrebačkom KBF-u, održao je predavanje “Vjera i duševno zdravlje: mogućnost jednom manje ambivalentnog odnosa?”. Naznačio je kako sekularizacija duhovnosti predstavlja ozbiljan problem današnjice te da na liječnike stavlja onaj zahtjev koji su prije imali samo svećenici. Govoreći o “dogmatskom katolištvu”, istaknuo je kako su njegovi članovi skloniji depresijama, nefleksibilnom osjećaju prema krivnji i grijehu i dr. Govoreći o korelaciji između vjere i duševnoga zdravlja, rekao je kako je ona pozitivna.
Profesor filozofije na FFDI i KBF-u u Zagrebu dr. Nikola Stanković govorio je o temi “Kriva vjera i nevjera kao sputavanje slobode”. Upitao se kako je moguće da čovjek izbjegne krivo tumačenje vjere, te je protumačio kako nevjera nije nepripadnost nekoj vjerskoj zajednici već je nepovjerenje u zbilji. Također je naznačio kako kriva vjera ometa čovjeka u aktivnom raspolaganju svojim mogućnostima te da je neophodno vježbati se u iskonskom propitivanju bitka što je ujedno uvjet ozdravljenja. Dr. Stanković na kraju je rekao kako čovjek može biti zdrav samo pred zdravim sugovornikom te da unaprijedno isključivanje susreta čini suženje slobode kao što to čini i kriva vjera.

Zaključno predavanje simpozija na temu “Bolest i zdravlje u Bibliji” održao je dr. Adalbert Rebić, predavač Sv. pisma na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Istaknuo je kako biblijski pisac kao razlog ulaska bolesti u čovjekov život vidi tri uzroka, a to su: Božji sud, đavao i grijeh. No, biblijski pisac isto tako želi čitateljima poručiti kako treba imati jasnu svijest prema grijehu te da je mogućnost ozdravljenja u molitvi, vjeri i pokoravanju Božjim zakonima. Isto tako bolest nije samo posljedica grijeha već i providonosna kušnja vjere (primjer pravednoga Joba) vezana za to koliko čovjek ljubi Boga, kazao je dr. Rebić i dodao kako Bog čovjeka samo upozorava s tim da je u svakoj nevolji Bog čovjeku na poseban način bliz. Dr. Rebić zaključio je kako Bog omogućava da liječenje čovjeka bude uspješno, a kao osnovni preduvjet naveo je čovjekovu vjeru bez koje je ono nemoguće.
Simpozij je završen kratkom diskusijom i zaključkom kako je uloga duhovnosti u modernoj medicini jedno od osnovnih preduvjeta liječenja mnogih bolesti suvremenoga čovjeka. (ika-žz/kj)