Zagreb, (IKA) – Šesta tribina “Jedinstvo u različitosti” u ovoj pastoralnoj godini, a 33. u nizu, održana je u četvrtak 10. travnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Ovogodišnji ciklus tribina nosi naziv “Vjernik u društvu”, a tema aktualne tribine bila je “Vjera i znanost suparnice ili suradnice?” Uvodničar predavač na Katedri fundamentalne teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu mr. teologije Branko Murić, govoreći o postojanju suodnosa religije i znanosti, upozorio je kako se tu postavlja pitanje kompatibilnosti određene religije i znanosti. Odnosno, pojasnio je, koliko je određena religija prihvatila razvoj znanosti. U tom kontekstu podsjetio je kako je jedino kršćanstvo spoznalo slobodu istraživanja i koje je na neki način oslobodilo znanost da se autonomno razvije.
Govoreći pak o odnosu znanosti i teologije, istaknuo je kako se javlja pitanje stvarnog značenja znanja, a taj se odnos lomi na osobnoj razini. Na koji način čovjek pristupa znanosti, na koji način pristupa vjeri. Drugim riječima tu se lomi znanstvenik hoće li biti naturalist, hoće li zastupati evoluciju, ili će biti vjernik, rekao je, te upozorio, kako “ne postoji taj ili-ili. Može biti vjernik koji zastupa razvoj. To je ispravno shvaćanje znanosti i teologije, to je onaj put koji bi trebale pratiti i znanost i teologija”.
Nadalje postavljajući pitanje postoji li konflikt između vjere i znanosti, ustvrdio je kako ne postoji istinsko sukobljavanje. Istaknuo je kako u istraživanju toga treba krenuti od samih početaka odnosa između znanosti i teologije, znanosti i vjere, a taj početak je početak znanstvene revolucije. Tako je istaknuo kako je Galileo Galilei bio plodonosan u tom kontekstu, tj. u spajanju, suodnosu između znanosti i vjere. Uputio je i na Tomu Akvinskoga koji je prvi uočio komplementarni odnos između znanosti i vjere, tj. uspio je teologiju implementirati u sveučilište i znanost. Spomenuo je i Isaaca Newtona koji je prvo bio teolog. Vezano uz njega, rekao je kako je on pomirio teologiju i znanost, te iznio zanimljivu činjenicu o njegovim knjigama u kojima je teološki objašnjavao na koji način Bog jest onaj koji je pantokrator sveodržitelj i svevladar zakona. No, slijedom okolnosti knjige su objavljene tek 1960. godine.
Upućujući na promišljanje o glavnim problemima između teologije i znanosti, istaknuo je kako oni leže u pitanju komunikacije, jer npr. pojmovi isti u različitim disciplinama ne znače isto. Pojasnio je, kako se dijalog između vjere i znanosti može dogoditi u komplementarnosti, jedino kroz poniznost. U tome inspiracija može biti i papa Franjo, rekao je Murić, te uputio na “Evangelii gaudium” br. 243 u kojem Papa ističe kako “Crkva ne traži da se zaustavi čudesan razvoj znanosti. Naprotiv, raduje se i uživa u prepoznavanju golemih potencijala koje je Bog dao ljudskom umu. Kada znanost – strogo se držeći svoga specifičnog područja istraživanja – dođe do zaključka koji razum ne može poreći, vjera tome ne proturječi”.
U drugom dijelu tribine, ravnateljica Staroslavenskog instituta dr. Marica Čunčić predstavljajući kronološki događaje u vlastitu životu posvjedočila je što se može postići, ako se živi s Kristom.
“Ja uopće ne bih postala znanstvenica da nisam doživjela krštenje u Duhu. Susrela sam živoga Isusa i bila presretna”, rekla je te istaknula kako su joj se s Isusom horizonti beskrajno raširili, a On ju je vodio kroz poteškoće koje su se uvijek okrenule na dobro.
Tribinu su molitvom i pjesmom animirali Zajednica Krvi Kristove i Misionari Krvi Kristove.