Santiago de Cile, 29. 9. 1999. (IKA) – “Izrada turističkog kodeksa znači uzeti na znanje važno načelo da se turizam ne može ograničiti samo na ponudu temeljnih infrastruktura i službi, već mora računati i s različitim problematikama uključenim u tu pojavu. Među ostalim važnu ulogu ima utjecaj čimbenika vjere u šarolikom svijetu turizma”, rekao je stalni promatrač Svete Stolice pri Svjetskoj turističkoj organizaciji mons. Piero Monni obraćajući se sudionicima XIII. općeg zasjedanja te organizacije koje se održava u Santiagu de Cileu. Među pitanjima koja su se našla na dnevnom redu zasjedanja jest i odobrenje međunarodnoga etičkog kodeksa za turizam kao djelatnog sredstva za kojim se već duže vrijeme osjeća potreba i koji će sadržavati opće prihvatljive odredbe.
U tome pogledu mons. Monni je istaknuo da se čimbenik vjere ne može shvaćati kao izvanjski u odnosu na dinamiku turizma već da često sačinjava njegovu glavnu pobudu. To potvrđuju mnoštva putnika različitih vjera koji hodočaste u različite dijelove svijeta. Riječ je, dodao je mons. Monni, o promicanju novog uzvišenog poimanja turizma koji, osim kao rekreativni čimbenik, može i mora se predlagati također kao djelatnost obrazovanja i rasta, kao sredstvo mira i dijaloga, kao prigoda za uzajamno obogaćivanje.
Mons. Monni je osim toga istaknuo nužnost većeg posvješćivanja stanja zajednica koje prihvaćaju turiste u najsiromašnijih zemljama čijim kulturama i tradicijama prijeti divlji i neproduktivni turizam.
Važnost promišljanja turističke djelatnosti istaknuta je i u ovogodišnjoj poruci Ivana Pavla II. u povodu Svjetskog dana turizma koji je obilježen u ponedjeljak 27. rujna. U poruci naslovljenoj “Turizam kao sredstvo zaštite svjetske baštine za novo tisućljeće”, Papa ističe kako turizam pospješuje kontakt čovjeka s prirodom i kulturama promičući vrednovanje zaliha okoliša i predstavljajući ljepote stvorenog kao zajedničke baštine cijele ljudske obitelji. “Kada je razborito organiziran”, piše Papa, “turizam može postali oblik samo-obrazovanja i obogaćivanja osobe. U tome pogledu nužno je u većoj mjeri osnažiti zauzimanje kršćanskih turističkih djelatnika da velikodušnim i svakodnevnim nastojanjem, otvarajući se konstruktivnoj suradnji s ostalim sastojnicama, njeguju u ljudima smisao odgovornosti u skrbi i ispravnom korištenju te dragocjene i životne baštine.”