Vjera, Nada, Ljubav
Nada
Teovizija objavila tri ilustrirane knjižice Anselma Grüna
Teovizija je objavila tri lijepo opremljene i ilustrirane knjižice poznatoga duhovnoga pisca, doktora teologije, svećenika benediktinca Anselma Grüna: “Vjera”, “Nada” i “Ljubav”. Mnoge su njegove knjige već prevedene na hrvatski jezik, a Teovizija je dosad objavila dvanaest njegovih knjiga, s ovima petnaest. Svaka je posvećena jednoj od triju temeljnih kršćanskih kreposti – vjeri, nadi i ljubavi – te bogato ilustrirana lijepim fotografijama: Miroslava Oravecza, također benediktinca, Antonina Holuba i Jiříja Hellera.
Svojim već poznatim jednostavnim stilom, svima lako čitljivim i razumljivim, Anselm Grün objašnjava i poučava s duhovnoga i teološkoga stanovišta, iznoseći vlastita iskustva i iskustva drugih, omogućujući time čitatelju da dublje pronikne u otajstva tih triju kršćanskih kreposti te ih lakše primijeni u životu. Spretno i postupno Grün zaokružuje cjeline, ali i nastavlja nit vodilju, slijed vjere i nade, koje u ljubavi kao božanskoj kreposti dosežu vrhunac.
U “Vjeri” govori o vjeri i povjerenju, kako u vjeri dobro vidjeti, drukčije protumačiti, čvrsto stajati, nadići, o vjeri koja liječi i brda premješta, te o Abrahamovoj, Isusovoj i Marijinoj vjeri.
U “Nadi” Anselm Grün prvo govori o različitim vidovima nade i kako se prema njoj mijenjao odnos ljudi, posebice u drugoj polovici 20. stoljeća. Spominje djelo Jürgena Moltmanna “Teologija nade”, konstituciju “Gaudium et spes”, filozofiju nade kod Gabriela Marcela, himan o nadi kod Charlesa Peguya. Govori o nadi na temelju Novoga zavjeta, primjerice Petrove prve poslanice, Pavlovih poslanica Hebrejima (Sidro nade) i Titu, te Lukinu evanđelju; zatim o nadi kao kreposti, nadi koja rađa strpljivost, Isusovom uskrsnuću kao temelju naše nade i o bogu nade.
U “Ljubavi” Anselm Grün govori o ljubavi kao božanskoj kreposti u kojoj sve druge kreposti dosežu vrhunac, ali i o tome kako čovjek mora biti vjerodostojan kada govori o ljubavi, jer se ta riječ prečesto uporabljuje bez punine značenja i često se pogrešno shvaća i tumači. Grün govori o čežnji za ljubavlju, razlici značenja riječi eros, philia i agape, ljubiti u značenju dobro se ophoditi, ljubiti bližnjega, sebe, Boga, biti ljubav, o Božjoj ljubavi prema nama, o ljubavi koja liječi, o ljubavi koja sve vjeruje i svemu se nada. (ika-mj/kj)