Draga braćo i sestre, u današnjoj liturgiji slušamo ove riječi iz Poslanice Hebrejima: “postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa” (Heb 12, 1-2). Te riječi moramo na poseban način isticati u ovoj Godini vjere. I mi, tijekom čitave ove godine, upiremo pogled u Isusa, jer vjera, koja je naš “da” sinovskom odnosu s Bogom, dolazi od njega: on je jedini posrednik toga odnosa između nas i našeg Oca koji je na nebesima. Isus je Sin, a mi smo sinovi u njemu. Ali Božja riječ koja se čita ove nedjelje sadrži također Isusovu riječ koja nas može zbuniti i koju treba objasniti, jer bi u protivnom mogla biti pogrešno shvaćena. Isus kaže učenicima: “Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje” (Lk 12, 51). Što to znači? To znači da vjera nije nešto što služi za ukras, ukrasni predmet; vjerovati ne znači ukrasiti malo život religijom, kao da je to torta pa je se ukrašava kremom. Ne, vjera nije to! Vjera podrazumijeva izabrati Boga za temeljni kriterij života, a Bog nije prazan, nije neutralan, Bog je uvijek pozitivan, Bog je ljubav, a ljubav je pozitivna! Nakon što je Isus došao na svijet, ne može se više postupati kao da Boga ne poznajemo, kao da je nešto apstraktno, prazno, nešto što postoji samo po imenu ali ne i stvarno; ne, Bog ima jedno lice, ima jedno ime: Bog je milosrđe, on je vjernost, on je život koji se daruje. Zbog toga Isus kaže: došao sam donijeti razdjeljenje; to ne znači da Isus želi unijeti podjelu i razdor među ljude, naprotiv: Isus je naš mir, on je pomirenje. Ali taj mir nije mir koji vlada na groblju, nije neutralnost, nije kompromis pod svaku cijenu.
Nasljedovati Isusa znači odreći se zla, sebičnosti i izabrati dobro, istinu, pravdu, i onda kada to traži žrtvu i odricanje od vlastitih interesa. To, kao što nam je poznato, unosi podjelu, podjelu i među one koje vežu najprisnije veze. Ali oprez: nije Isus taj koji dijeli! On postavlja kriterij: živjeti za sebe ili pak živjeti za Boga i za druge; biti služen ili služiti; pokoravati se vlastitom ja ili Bogu. Eto u kojem je smislu Isus “znak osporavan” (Lk 2, 34).
Dakle, te riječi iz Evanđelja nipošto ne odobravaju posezanje za silom u obrani vjere. Upravo suprotno: prava kršćaninova snaga je snaga istine i ljubavi, koja podrazumijeva odricanje od svakog nasilja. Vjera i nasilje su nespojivi. Vjera i jakost, naprotiv, idu zajedno. Kršćanin nije nasilan, već je jak. A o kojoj snazi je riječ? Snazi krotkosti. Snazi krotkosti, snazi ljubavi.
Dragi prijatelji, i među Isusovom rodbinom bilo je onih koji nisu uvijek blagonaklono gledali na njegov način življenja i propovijedanja, kaže nam to Evanđelja (usp. Mk 3, 20-21). Ali njegova ga je Majka uvijek vjerno slijedila, upirući pogled svoga srca u Isus, Sina Svevišnjega, i u njegovo otajstvo. I na kraju, zahvaljujući također Marijinoj vjeri, Isusovi su rođaci ušli i postali članovi prve kršćanske zajednice (usp. Dj 1, 14). Molimo Mariju da nam uvijek pomaže čvrsto upirati pogled u Isusa i uvijek ga slijediti, i onda kada to od nas traži žrtvu.

Nakon Angelusa
Sjetite se ovoga: slijediti Isusa nije neutralno, slijediti Isusa znači uključiti svega sebe, jer vjera nije nešto što služi kao ukras, to je snaga duše!
Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam: obitelji, župne skupine, mlade…
Tražim molitvu za žrtve potonuća trajekta na Filipinima, također za obitelji… kolike li samo boli!
Nastavljamo također moliti za mir u Egiptu. Recimo svi zajedno: Marijo, Kraljice mira, moli za nas. Svi: [Ponavlja s narodom:] Marijo, Kraljice mira, moli za nas.
Pozdravljam poljsku folklornu skupinu iz Edmontona u Kanadi.
Poseban pozdrav upućujem mladima iz Brembille, kod Bergama, i blagoslivljam baklju koju će pješke nositi od Rima do svoga kraja. Pozdravljam i mlade iz Altamure.
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek! Do viđenja!