Split, (IKA) – U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu započeo je u četvrtak, 20. listopada, s radom XXII. međunarodni teološki simpozij, koji će se održati 20. i 21. listopada u velikoj dvorani Fakulteta o temi “Vjera u medijima – mediji u vjeri”. Na simpoziju će sudjelovati priznati međunarodni i domaći stručnjaci s teoloških učilišta u Rimu, iz vatikanskog dikasterija, domaćih teoloških i humanističkih fakulteta iz Splita, Zagreba i Osijeka.
U prigodi otvaranja simpozija, u ime organizatora, uvodnu riječ uputio je izv. prof. dr. Ivica Žižić. Pozdravivši nazočne istaknuo je bremenitost suodnosa vjere i medija, koji snažno obilježava Crkvu i društvo. „Odnos između Crkve i medija, između vjere i medija je složen i nimalo jednoznačan. Prije negoli su se mediji našli u teološkom mišljenju i pastoralnom planiranju i praksi Crkva i vjera se već dobrano nalazila u medijima. Doduše kao predmet, vijest, pojava a ne kao sugovornik i aktivni subjekt. Mediji su bili brži i moćniji pa je sav napor uložen da se barem sustigne tog suparnika i da ga se pretvori u dobronamjernog sugovornika. Put je od Crkve i vjere prema medijima i obrnuto isprepleten je mnogim prilikama i izazovima. Neki od njih su u bujici kasno modernih previranja nestali a drugi tek dolaze. Međutim, nije se nadišla sve do danas složenost toga suodnosa”, naglasio je dr. Žižić te se upitao što se „događa kada se vjera, vjerske vrednote i vjerski svjetonazor nađu pod reflektorima medija i u samom medijskom prijenosu? I što se događa kad se mediji nađu u vjeri i teološko-pastoralnim strategijama u crkvenoj praksi? Tom jedinstvenom pitanju s dva lica željeli smo posvetiti ovaj znanstveni skup”, istaknuo je, između ostaloga, dr. Žižić.
Sve je okupljene potom pozdravio Veliki kancelar KBF-a u Splitu mons. dr. Marin Barišić koji je istaknuo suvremenost teme te je naglasio da su mediji „uvijek bili važni u svakom vremenu, ovisno o njihovoj razvijenosti i dostupnosti. A danas su na poseban način vrijedni i važni. Oni na neki način vrjednuju čovjeka.” Tu je misao nadbiskup razjasnio na šaljiv način kazavši da kada bi jedan biskup ili netko iz Crkve danas pokušao gradom igrati igru Pokemon sutra bi već u medijima bio proglašen blaženim i svetim. Zbog važnosti medija treba se s njima ozbiljno baviti i koristiti. Nadbiskup Barišić je u tom svjetlu istaknuo važnost pastorala u medijima i medija u pastoralu, a najbolji učitelj i komunikator je Isus Krist.
Pozdravnu riječ uputili su i vicekancelar Fakulteta fra Joško Kodžoman i profektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. Marko Rosić koji je istaknuo da je tema zanimljiva i aktualna, da je vezana uz strategiju splitskoga Sveučilišta te da KBF kao njezina sastavnica ima važnu poziciju. Simpozij je otvorio dekan KBF-a izv. prof. dr. Anđelko Domazet izrazivši uvjerenje da će predavači osvijetliti barem jedan vid te kompleksne teme i da će potaknuti na dublje razmišljanje o kršćanskom poslanju u ovom digitalnom svijetu. Zaželio je svima dobar rad, zanimljiva izlaganja, otvorene diskusije i ugodno druženje.
Nakon pozdravnih govora uslijedilo je predstavljanje zbornika radova XXI. međunarodnoga znanstvenog simpozija „Stid. Višeznačnost jednog osjećaja” o kojem su govorili red. prof. dr. sc. Mladen Parlov i red. prof. dr. sc. Ante Vučković. Potom je predavanje održao mons. dr. sc. Claudio Maria Celli (Vatikan) na temu „Rastuća prisutnost Crkve u digitalnom svijetu – izazovi i prilike”. U lipnju 2007. imenovan je predsjednikom Vijeća za sredstva društvene komunikacije. Taj isti mjesec izašla je prva generacija iPhonea te su pristupačni i praktični pametni telefoni počeli ulaziti u naše živote. Tada je Facebook već bio navršio tri godine, s više od 40 milijuna korisnika, no bio je još uvijek na drugom mjestu u odnosu na Myspace. Twitteru se bila navršila tek jedna godina postojanja i u prosjeku 50 tisuća tweetova dnevno. YouTube (2005.) i Flickr (2004.), no Pinterest i Instagram su se trebali pojaviti na tržištu tek za tri godine. Dr. Celli svratio je pozornost na te činjenice da bi nazočne podsjetio koliko se toga promijenilo u posljednjem desetljeću i, što je možda još važnije, koliko još uvijek ima promjena. Tijekom posljednjih devet godina pobrinuo se da prioritet Vijeća bude potaknuti Crkvu, osobito one koji djeluju na području komunikacija, da promisle o naravi tih promjena i razviju prikladne oblike zalaganja. U svojem je izlaganju podijelio s nazočnima neke intuicije koje mu se nameću, a koje proizlaze iz takovog promišljanja, te je nastojao razmotriti kako one mogu pomoći u oblikovanju strateškog pristupa digitalnoj komunikaciji, pristupa koji bi bio utemeljen na jasnom i preciznom razumijevanju te preobrazbe pod utjecajem društvenih medija.
„Kad je riječ o razvoju institucionalne strategije prikladne za naše sudjelovanje u društvenim medijima, imamo sreću da u Crkvi imamo bogato iskustvo s obzirom kako na osobe koje rade u novinama, na radiju, televiziji i u izradi internetskih stranica povezanih s Crkvom tako i pionire društvenih medija. Mogu razumjeti neodobravanje onih koji sudjeluju u onima koje nazivamo tradicionalnim medijima, no dobra komunikacija uvijek će iziskivati i stručne sposobnosti audiovizualnih pisaca, urednika i producenata. Razvoj strategije prikladne za digitalni svijet zahtijevat će, pak, da ti stručnjaci preispitaju svoj način rada”, naglasio je dr. Celli. Kao drugi institucionalni izazov istaknuo je: naučiti komunicirati u okruženju u kojem tradicionalni „autoriteti” nemaju više utjecaj koji su nekoć imali. Nadalje, drži da je potrebno šire i obuhvatnije teološko promišljanje na području ekleziologije. Zaključuje da moramo omogućiti da se Crkva očituje u svojoj majčinskoj prisutnosti koja bi grijala srca ljudi i bodrila obeshrabrene.
I na kraju svoga izlaganja svrnuo je svima pozornost na važnost osobnog obraćenja, ono se osobito „iziskuje od onih vjernika koji nastoje pronositi svoju vjeru društvenim medijima. Često će biti podvrgnuti nepravednim kritikama i suočeni s izljevima mržnje i snažnog prezira, no važno je da se suzdrže od uzvraćanja istom mjerom. Isusov poticaj za ‘okretanje drugog obraza’ možda je pronašao novi izričaj u društvenim medijima, a neosporno je radikalniji i protivniji kulturi nego ikada prije. Važno je da se nikada ne plaše proturječiti neistinama, razjasniti nesporazume i predstaviti našu vjeru i Crkvu u pozitivnom svjetlu, te da se trse prionuti tom zadatku sa snošljivošću i strpljivošću. Bit će djelotvorniji kao svjedoci naše vjere i nade budu li ‘govorili istinu u ljubavi’.”