Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas ću se kratko zadržati na ulomku iz Djela apostolskih koji se čita u liturgiji ove treće vazmene nedjelje. U tom se tekstu prenosi kako se zahvaljujući prvom propovijedanju apostola Jeruzalemom pronijela vijest da je Isus, prema Pismima, uistinu uskrsnuo i da je Mesija kojeg su proroci naviještali. Veliki svećenici i glavari gradski nastojali su sasjeći u korijenu zajednicu vjernika u Krista te su naložili da se apostole baci u tamnicu, naredivši ovima da ne naučavaju više u njegovo ime. Ali Petar i Jedanaestorica odgovoriše: “Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa… Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja… I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.” (Dj 5, 29-32). Tada narediše da se apostole izbičuje i ponovno im zapovijediše da više ne govore u Isusovo ime. A oni odoše odande, kako piše u Svetom pismu, “radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime” (r. 41).
Pitam se: odakle su to prvi učenici crpili snagu za to svjedočenje? I ne samo to: koji je izvor njihove radosti i hrabrosti navještaja, usprkos preprekama i nasiljima? Ne zaboravimo da su apostoli bili obični ljudi, nisu bili pismoznanci, zakonoznanci, niti su pripadali svećeničkoj klasi. Kako su mogli, sa svojim ograničenostima i proganjani od vlasti, napuniti Jeruzalem svojim naukom (usp. Dj 5, 28)? Nema sumnje da samo prisutnost s njima Gospodina Uskrsloga i djelovanje Duha Svetoga mogu to objasniti. Gospodin koji je bio s njima i Duh koji ih je poticao na propovijedanje objašnjava tu čudesnu činjenicu. Njihova se vjera temeljila na jednom tako snažnom i osobnom iskustvu Krista umrloga i uskrsloga, da se nisu bojali nikoga i ničega, štoviše progone su smatrali čašću, jer su im oni omogućavali da idu Isusovim stopama i da mu budu slični, da daju svoje svjedočanstvo životom.

Ta povijest prve kršćanske zajednice kazuje nam nešto vrlo važno, što vrijedi za Crkvu svih vremena, i za nas: kada neka osoba doista poznaje Isusa Krista i vjeruje u Njega, doživljava njegovu prisutnost u životu i snagu njegova uskrsnuća, i naprosto mora prenositi drugima to iskustvo. I ako ta osoba nailazi na nerazumijevanja ili protivštine, ponaša se onako kako se ponašao Isus u svojoj muci: odgovara s ljubavlju i snagom istine.

Dok zajedno budemo molili molitvu Kraljice neba, molimo za pomoć Presvetu Mariju da Crkva u čitavom svijetu otvoreno i hrabro naviješta Gospodinovo uskrsnuće i daje za njega valjano svjedočanstvo znakovima bratske ljubavi. Bratska ljubav je najneposrednije svjedočanstvo koje mi možemo dati da je Isus s nama živ, da je Isus uskrsnuo. Molimo posebno za kršćane koji trpe progone; u ovome vremenu mnogo je kršćana koji trpe progone, veoma ih je mnogo, u mnogim zemljama: molimo za njih, s ljubavlju, iz našega srca. Neka osjete živu i utješnu prisutnost Gospodina Uskrsloga!

Nakon Angelusa
Jučer je u Veneciji blaženim proglašen don Luca Passi, svećenik iz Bergama koji je živio u devetnaestom stoljeću, utemeljitelj laičkog Djela svete Doroteje i Ustanove sestara učiteljica svete Doroteje. Zahvaljujmo Bogu za svjedočanstvo toga blaženika!

Danas se u Italiji slavi Dan Katoličkog sveučilišta Presvetog Srca na temu “Novi naraštaji onkraj krize”. U tom sveučilištu, čiji je idejni začetnik otac Agostino Gemelli i koje uživa veliku potporu naroda, obrazovano je na tisuće mladih ljudi da budu stručni i odgovorni građani, graditelji općeg dobra. Pozivam da se tom sveučilištu pruža trajna potpora kako bi nastavilo pružati novim naraštajima najbolju izobrazbu, da se mogu nositi s izazovima sadašnjeg vremena.

Od srca pozdravljam nazočne hodočasnike iz mnogih zemalja! Obitelji, župne skupine, pokrete, mlade. Posebno pozdravljam hodočasnike iz biskupije Siena-Colle Val d’Elsa-Montalcino s njihovim nadbiskupom mons. Buoncristianijem. Poseban pozdrav upućujem i mladićima i djevojkama koji se pripremaju na krizmu.
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar ručak!