Rim, 4. 11. 1998. (IKA/SIR) – Uloga katolika u novome i složenom političkom prostoru, odnosno odlučivanja i vođenja politike, kako na europskoj tako i na razini različitih državnih i nacionalnih političkih prostora, od presudne je važnosti. Govor koji je Papa proteklih dana upravio europskim političarima i zakonodavcima okupljenim u Vatikanu, na poticaj Papinskog vijeća za obitelj, služi kao primjer. U prostoru političkog odlučivanja izloženog promjenama potrebna je nazočnost prikladnih osoba. Ne samo s tehničkoga gledišta, tj. nazočnosti i utjecaja na donošenje odluka, već i sa kulturnoga i strukturalnog gledišta. Zašto Papa posljednjih godina toliko ustraje na pitanju života i obitelji, odgoja i škole, rada i gospodarskog razvoja? Sigurno zbog toga što je riječ o područjima podložnim brzim promjenama koje zahtijevaju smjele inovativne odluke. Ali i zbog toga što se o osobi danas govori novim rječnikom. Vrijeme je dakle novih povezivanja i novih oblika nazočnosti u društvu.
Ivan Pavao II. jasno je pokazao kako je, pred novim izazovima i u nužnosti ponovnog potvrđivanja “zajedničkog dobra”, stara teza, prema kojoj se u “političkom djelovanju pojedinca mora jasno razdijeliti područje privatne svijesti od političkog djelovanja”, potpuno pogrešna i od male koristi u današnjim prilikama. Nasuprot demokratskog odlučivanja i političkog razvoja trebaju nova odredišta, konkretni primjeri i jasna svjedočanstva. Katolici, nazočni na različitim društvenim razinama pozvani su preuzeti nove odgovornosti. Papa poručuje: “Bilo da ste zakonodavci, političari, odgovorni za obiteljske udruge ili sveučilišni profesori bodrim vas da nastavite prenositi vlastita moralna i duhovna uvjerenja onima s kojima surađujete”. Otvaranjem drugima, ali i sa sviješću da, u složenim i brzim promjenama, ne smije nedostajati gledište “kulture života”. Upravo stoga što ono nije isključivo kršćansko ni katoličko već je konkretno izvor nade i razvoja sviju.