Vjeroučiteljica Katarina Pučar: Pišući o svetom Josipu otkrila sam važnost osluškivanja i šutnje

Nakon proslave blagdana svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevica Marije, nastavlja se pobožnost i hodočašća srijedama a u sklopu Velike pobožnosti svetom Josipu.

U zajedništvu sa šestoricom svećenika tih dvaju dekanata i rektorom Nacionalnog svetišta svetog Josipa mons. Antunom Senteom, misno je slavlje prevodio dekan Jaskanskoga dekanata preč. Gojislav Kovačić. 

U homiliji osvrnuo se na štovanje svetog Josipa u hrvatskom narodu, ali i ukazao na manjak vjere posljednjih godina. „U našem je narodu oslabljena vjera. Gdje nema prave vjere nema ni vjerničkog života, obiteljske molitve. Novi trendovi i tehnologija, koliko god imali dobrobiti, ponekad udaljuju čovjeka od vjere”, upozorio je proovjednik.

Obitelj nije zdrava ako nisu dobri odnosi. U odgoju moraju biti prisutna oba roditelji koji poučavaju djecu vjeri, molitvi i žrtvi“, kazao je preč. Kovačić te nastavio kako prikaz svetog Josipa koji drži malenog Isusa za ruku lijepa slika odgoja.

„Uvijek si razmišljam, kako je lijepo vidjeti kada otac drži za ruku svoje dijete, kao što je to činio sveti Josip. To je znak ljubavi i odgoja. U roditeljima koji marljivo rade za svoju obitelj, djecu, vidim sliku svetog Josipa“, kazao je između ostalog jaskanski dekan

Vjeru i pobožnost prema svetom Josipu posvjedočila je vjeroučiteljica i suradnica Glasnika svetog Josipa Katarina Pučar. Posao vjeroučitelja danas je izazovan, on ima obvezu odgajati i učiti. Katarina već 18 godina vjerno i dosljedno obavlja svoj učiteljski poziv. 

„Vjeroučiteljski poziv je izazovan, a u ovo moderno vrijeme to je ponekad i jedini doticaj djece s vjerom i duhovnošću. U školama treba biti strpljiv s djecom i polako ih učiti o molitvi, vjeri. S obzirom da se ponekad u obitelji ne govori puno o vjeri, tu prazninu nadomještaju vjeroučitelji. Kao vjeroučiteljica do sada sam imala samo lijepa iskustva u prenošenju vjere.“

Kako bi se vjera što bolje prenijela djetetu, vjeroučitelj ju mora u potpunosti živjeti. Kroz vlastiti primjer najbolje se može naučiti dijete, rekla je Pučar i dodala: „Vjeroučitelj mora biti uzor, tako se najbolje može učiti. Djeca od nas najviše uče gledajući naše ponašanje.“ Nadam se da su pozivi i mailovi koje dobivam od sadašnjih i bivših vjeručenika, pa i njihovih roditelja najbolja povratna informacija o vršenju vjeroučiteljskog poziva. 

„Jednom mi je bivša učenica prišla kada sam se molila na grobu blaženog Ivana Merza u bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Pozdravila me i rekla kako se je ondje došla pomoliti jer sam joj svojevremeno pričala kako je Merz zaštitnik učenika. Po takvim primjerima i susretima vidim kako se sjeme vjere posadilo. Svaki poticaj na molitvu koji sam uspjela ostvariti veliko mi je zadovoljstvo. Molitveni život je upornost na kojem se mora stalno raditi.“

Uz posao vjeroučiteljice Katarina rado planinari i hodočasti, pa joj je tako i sveti Josip uzor. „Sveti Josip je za života puno hodao. Pješice je išao iz Nazareta prema Betlehemu, išao je u Egipat, nekoliko puta u Jeruzalem. U ovo sam svetište nekoliko puta došla pješice, pa i vas dragi vjernici potičem na to.“

Katarina Pučar dugogodišnja je suradnica Glasnika svetog Josipa. U početku je pisala kateheze za mlade, a sada piše duhovna promišljanja.

„Pišući o svetom Josipu otkrila sam važnost osluškivanja i šutnje. Kroz članke u Glasniku puno sam naučila o Josipu. Kada sam pripremala tekst Vrt svetog Josipa, puno sam čitala i istraživala o njemu, njegovoj obitelji, što su tada jeli i čime su se sve tijekom dana bavili“, posvjedočila je između ostalog Pučar.