Zagreb, (IKA) – Posljednja tema koja je obrađena na ovogodišnjem 58. teološko-pastoralnom tjednu bila je „Vjerski mediji u službi unutarcrkvenoga dijaloga, suradnje i suodgovornosti”.
Dr. Suzana Vrhovski Peran na početku predavanja osvrnula se na dugu povijest odnosa Crkve i medija, te istaknula da u ključnom dokumentu Communio et Progressio, Crkva medije vidi u službi jačanja međunarodnog prijateljstva, u službi pravde i mira, dobrohotnosti i dobrotvornosti, uzajamnog pomaganja, ljubavi i zajedništva. Mediji pomažu Crkvi da se predstavi suvremenom svijetu, olakšavaju njezin unutrašnji dijalog, omogućuju joj da shvati mentalitet suvremenih ljudi kojima treba objaviti poruku spasenja.
Dokumenti kao uzor stavljaju Isusa kao savršenog komunikatora i evanđeliste. Definirajući što su to katolički mediji, predavačica je pojasnila kako su to oni mediji čiji su osnivači biskupske konferencije, redovničke zajednice i druge crkvene ustanove. Postoje i mediji katoličkog nadahnuća koje osnivaju različite zajednice, no tu je uputila na dokument „Crkva i Internet” u kojem se upozorava da treba biti oprezan, jer se posebno na mrežnim stranicama i društvenim mrežama često pod „katolički nauk, ne iz krivih razloga nalazi štošta, pa čak i ono što je u samoj opreci s naukom Crkve”.
Odgovorila je i na pitanje trebaju li nam katolički mediji, citatom nekadašnjeg predsjednika Papinskog vijeća za sredstva društvene komunikacije nadbiskupa Johna Foleya, koji je istaknuo da unatoč tome što su katolici angažirani u svjetovnim medijima, ti mediji ne mogu zamijeniti katoličke medije. Svjetovni mediji ne postoje zato da bi unaprijedili ili obogatili identitet katoličke zajednice, to je zadatak katoličkih medija, isticao je nadbiskup Foley, koji ključnom ulogom katoličkih medija smatra jačanje jedinstva i univerzalnosti Katoličke Crkve koja nije monolit nego mozaik. Istaknula je također da katolički mediji prema dokumentima imaju biti ogledalo svijeta i svjetlo koje ga obasjava, mjesto susreta i izmjene mišljenja, u kojemu prevladava velikodušna ljubav i želja da se gradi, a ne ruši zajedništvo.
Govoreći o potrebi katoličkih medija danas, uputila je i na riječi pape Franje kako su nam „potrebne pouzdane informacije s provjerenim podacima i vijestima iz Crkve”, a raditi za katolički medij, prema papi Franji znači osjećati na poseban način s mjesnom Crkvom, živjeti blizinu s ljudima u gradovima i selima, te u svjetlu evanđelja i crkvenog nauka tumačiti sve događaje iz župe, biskupije, zajednice.
Dr. Peran zatim se na temelju podataka iz ureda za medije hrvatskih nad/biskupija osvrnula na medije na razini Hrvatske biskupske konferencije i hrvatskih biskupija, posebno se zadržavajući na nazočnosti biskupija na Internetu i društvenim mrežama, za koje se ističe da su trgovi 21. stoljeća na kojima treba naviještati Evanđelje. Kao posebnu vrijednost istaknula je brojne radijske i televizijske sadržaje koje djelatnici tiskovnih ureda priređuju, te činjenicu da u tim uredima većinom rade vjernici laici, a u dvije nadbiskupije i tri biskupije voditeljice ureda za medije su žene.
Govoreći o dijalogu kao izazovu i medijima i Crkvi, dr. Peran navela je da su se pitanjem dijaloga i crkvene javnosti posebno bavili teolozi ddr. Valković, Mardešić, Mataušić, te Bono Šagi koji ističe da je dijalog novi oblik ljubavi, a upravo je ljubav znak raspoznavanja kršćana u svijetu.
Upozorila je i na važnost suradnje teoloških i novinarskih/komunikoloških studija, te čujniji glas socijalnog nauka u katoličkim i svjetovnim medijima. Vjerski mediji trebaju otvarati teme i davati prostor čitateljima, a novinari prema crkvenim dokumentima trebaju biti poticatelji dijaloga u društvu i Crkvi. Podsjetila je također kako je zadatak crkvenih medija rehumanizacija dijaloga i komunikacije, jer „u današnje vrijeme, posebice zahvaljujući mrežama, komunikacija je postala posredovana, nepersonalna, a Crkva bi iz svoje usmjerenosti na čovjeka trebala vratiti komunikaciju prema ljudima”.
Naglasila je važnost kvalitetne polemike, te na tom tragu navela primjere iz povijesti katoličkoga novinarstva don Živka Kustića i o. Ivona Ćuka. Na kraju je govorila o komunikaciji putem društvenih mreža, važnosti odgoja za medije i odgoja za komunikaciju te se osvrnula na ovogodišnju poruku novinarima pape Franje koja lažne vijesti stavlja u kontekst nedostatka dijaloga.