To je snažno svjedočanstvo vjere i dokaz da je miran suživot u pluralitetu religija moguć kada se poštuje dostojanstvo svake osobe. Riječ je o „krajnje zabrinjavajućoj stvarnosti“ koju je papa Franjo opisao kao „vrstu genocida uzrokovanu općom i kolektivnom ravnodušnosti“ u kojoj se „prisutnost kršćana sustavno izbacuje iz društava i kultura, pa i na područjima gdje je nastala“, kazao je mons. Camilleri.

Nepravedna diskriminacija, nasilje i progon bilo kojeg ljudskog bića, osobito na temelju vjere i uvjerenja, moralno su neprihvatljivi i za osudu. Posljednjih smo godina svjedoci napada, u okviru pojave koja uključuje mnoge vjerske zajednice u cijelom svijetu, na skupine i pojedince u različitim vjerskim kontekstima od strane terorista, ekstremističkih skupina i vjerskih fanatika koji ne poštuju živote onih koji imaju drukčije uvjerenje od njihova.

Kao što je naglasio papa Franjo 4. veljače u deklaraciji iz Abu Dhabija, postoji rizik od „političke manipulacije religijama“ koja se ne odnosi samo na nedržavne čimbenike kao što su teroristi ili vjerski ekstremisti. Vlade se također trebaju pitati u kojoj se mjeri zauzimaju za obranu vjerske slobode i borbu protiv progona. S jedne strane često ne opravdavaju ili osuđuju te geste, dok s druge strane „surađuju“ politički, gospodarski, tržišno, vojno ili na drugi način, i jednostavno zatvaraju oči pred onima koji, na tako očit način, krše tu temeljnu slobodu, protumačio je mons. Camilleri, prenosi Vatican News.

Nažalost, većina tih zločina i dalje ostaje nekažnjena. Međunarodna zajednica pokazuje samo malo više sramotne neugodnosti i vrlo često toj pojavi posvećuje premalo pažnje. U tom smislu Sveta Stolica smatra da je uznemirujuća stvarnost vjerskih progona predmet velike zabrinutosti ne samo za kršćane koji pate, nego i za vjernike bilo koje religije. Ti su progoni napad na temeljnu slobodu ljudske osobe. Situacija kršćana koji trpe mučenje i smrt osobito je bolna za nas koji s njima dijelimo duboku duhovnu povezanost, rekao je mons. Camilleri.

Jedan oblik vjerske diskriminacije katkada, pa i u snažnim demokracijama, sve je češće okrivljavanje ili kažnjavanje vjerskih vođa kada tumače temeljna načela svoje vjere, posebno na području života, braka i obitelji. Vjerska sloboda nije samo kulturno ili pravno pitanje, nego je ukorijenjena u dostojanstvu osobe i „uvjet traganja za istinom koja nije nametnuta silom“. U tom smislu vjera može poslužiti kao važan čimbenik jedinstva i mira unutar ljudske obitelji, kroz razumsko traženje općeg dobra koje mora podupirati dijalog.

Otvoren i pošten međuvjerski i međukulturni dijalog jedno je od sredstava za nadvladavanje progona i bitna dimenzija u neophodnom priznavanju svake osobe kao „sugrađana“. Većina ustava potvrđuje da su svi građani jednaki, premda porast nacionalizma u nekim zemljama, u sprezi s agresivnim isticanjem vjerskog identiteta, lako može dovesti do vjerskog fundamentalizma.

Ljudi ili skupine koji ne pripadaju etničkoj ili vjerskoj većini tada mogu biti izloženi diskriminaciji, marginalizaciji i progonu, jer većina riskira, osjećajući državu kao isključivo vlasništvo, na štetu onih koji ne vjeruju u njihovu vjeru, zaključio je dotajnik za odnose s državama.