Uzoriti gospodine Kardinale Državni tajniče Svetog Oca!

Nakon što smo se u cijeloj našoj Zagrebačkoj nadbiskupiji tjedan dana hodočašćima i euharistijskim klanjanjima, raznim službama Božje riječi i pokorničkim slavljima, razmatranjima i osobnom molitvom, znanstvenim promišljanjima i skupljanjem desetgodišnjih plodova milosti dobivenih zagovorom blaženoga Alojzija Stepinca, duhovno pripremali za ovo slavlje, evo nas ovdje pred Vama i s Vama na Dan Gospodnji, u kojemu se spominjemo jednoga od najradosnijih dana u povijesti Crkve u Hrvata – proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca prije deset godina.

Radostan Vas pozdravljam u ime svih hrvatskih pastira i vjernika, okupljenih na ovu euharistiju, te onih koji su s nama povezani u molitvi, kako u Domovini, tako i u inozemstvu, duboko zahvalni za Vaš dolazak. Čast nam je što ste nas pohodili i što ovih dana iskazujete ljubav prema našoj Crkvi i što nam na osobit način uprisutnjujete Svetoga Oca Benedikta XVI.

Ovdje smo, na središnjemu povijesnom trgu grada Zagreba, koji poput atrija uvodi u spomen-riznicu naše crkvenosti i naše hrvatske povijesti – u zagrebačku katedralu – sve do groba blaženoga Alojzija.

Ovo je slavlje ne samo spomen desete obljetnice beatifikacije, nego je još jedan odjek privrženosti hrvatskih vjernika svojemu blaženom pastiru. Danas možete osjetiti onu snagu vjere i famae sanctitatis, glasa o svetosti u vjerničkome puku; glasa koji se ovdje, osobito na dan njegova prelaska u nebo, svakoga 10. veljače, tako živo osjeća desetljećima, od onoga trenutka kada je mrtvo tijelo kardinala Stepinca – providnosno – u veljači 1960. uneseno u ovu katedralu. Bez obzira na sve laži koje su o njemu izricane, usprkos zabranama, prijetnjama i utjerivanju straha, njegova je istina uvijek bila jača i njegova svetost među hrvatskim vjernicima neupitna. Štoviše, da nije bilo te svetosti, ovdje bi Crkva imala sasvim drugačije lice i bila bi uskraćena za osobit cvijet s mučeničkim vijencem.

Uzoriti gospodine Kardinale, ovdje nas je okupila ista ona vjera koja je blaženomu Alojziju davala snagu da ne posustane ni onda kada su mnogi u Europi i svijetu posustali, kada su zaboravili što je njihov poziv u ideološkome mraku nečovječnosti i kada nisu vidjeli bližnjega koji treba njihovu ljubav. Vjeru je naš Blaženik čuvao i sačuvao. Nju danas možete vidjeti u očima, čuti u pjesmi, prepoznati na licima ovih vjernika. Blaženomu Alojziju je uistinu bilo živjeti Krist, a to je žarko želio ostaviti kao zalog za budućnost; taj je život u Kristu želio vidjeti u Crkvi, u svom hrvatskom narodu.

I dok se pojedinci u Hrvatskoj i u svijetu – još uvijek zaslijepljeni istim ideologijama koje su milijune ljudi izložile patnjama i smrti – trude da svijetla stranica života kardinala Stepinca bude što više zatvorena, kako ih istina o njemu ne bi dovela do priznanja vlastitih životnih promašaja, ovaj Vam puk želi jasno reći da je za njega, da je za nas kardinal Alojzije Stepinac istinski odraz svetosti, kojemu svakodnevno ovaj vjerni narod upućuje bezbroj molitava.

Želio bih da ovdje to čujete od svakoga pojedinog vjernika i osjetite našu ljubav prema blaženome Alojziju. Želio bih da tu zahvalnost uspijete čuti iz duša najsiromašnijih i vidjeti ju u pogledima najudaljenijih, koji svakodnevnom molitvom i žrtvom svjedoče tko je za njih blaženi Alojzije.
Uzoriti, ovdje smo u prostoru, okruženi zgradama, u našoj su sredini stvari i spominjemo se događaja koji jasno upućuju na život Blaženika. Ovo je njegova katedrala u kojoj mu počivaju zemni ostatci mučenoga i proganjanoga tijela; tu je propovjedaonica s koje je hrabro naviještao istinu evanđelja i svjedočio ljubav prema svima, a posebno prema najugroženijima.

Za današnje smo slavlje pred portal naše prvostolnice stavili križ, i to ne bilo koji. To je križ koji je naš Blaženik na svojim ramenima nosio na hodočašću u Svetoj zemlji 1937. godine. Proročki je to križ, čiji trag vodi do Isusova praznoga groba, do navještaja uskrsnuća i novoga života.

Za ovo smo slavlje uzeli kalež – i to ne bilo koji. To je kalež kojim je blaženi Alojzije prinosio misnu žrtvu Bogu tijekom svoga sužanjstva u Krašiću, te ga oporučno ostavio sestrama karmelićankama u Brezovici. U taj su se kalež slijevale molitve i trpljenja što ih je prinosio za svoju Crkvu, za vjernost Petrovu nasljedniku i za sav svoj narod. Kalež je to vjernosti i Saveza iz kojega su potekle bezbrojne milosti.

Uzoriti gospodine Kardinale, u ovih deset godina ova je Crkva rasla iz sjemena mučenika. Molite zajedno s nama da taj rast ne prestane. Hvala Vam za ohrabrenja koja ste nam uputili za djelovanje i život nas pastira i povjerenih nam vjernika u složenim okolnosti suvremenoga društva. Hvala Vam za povjerenje i snagu u vremenu, u kojem bi neki htjeli da Crkva i dalje šuti. Naš Blaženik nas je poučio kakav je kršćanski govor i kakva je šutnja glasnija od riječi.

Uzoriti Kardinale Papin Državni Tajniče, prenesite naše pozdrave Svetomu Ocu Benediktu XVI. koji je već toliko puta pokazao svoju privrženost, brigu i ljubav prema našoj Crkvi i hrvatskomu narodu. Molimo i nadamo se da ćemo ga uskoro moći pozdraviti i u našoj Domovini. Prenesite mu našu odanost, iskrenu molitvu za njega i njegovo služenje Crkvi; prenesite mu našu žarku želju, trajno podupiranu molitvama i žrtvama, da blaženi Alojzije što prije bude uvršten među svece Katoličke crkve.

Uzoriti, ova Vas Crkva radosno prima u svoje zajedništvo, da bismo zajedno s Vama slavili Kristovu euharistiju, jer – nama je živjeti Krist!