U tijeku prvoga dana XV. međunarodnoga teološkog simpozija koji organizira Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu predstavljen je 22. listopada u dvorani KBF-a u Splitu, zbornik radova s prošlogodišnjega simpozija pod naslovom “Vlast i autoritet – društveni i crkveni vidovi”. O zborniku, koji je objavila Crkva u svijetu, govorili su: prof. dr. Špiro Marasović i doc. dr. Hrvoje Relja. Simpozij je pokušao ponuditi privremenu i nužno fragmentarnu bilancu razvojnih silnica iz poslijesaborskog desetljeća kao i aktualne teološke i pravne dosege u gledanju na autoritet i vlast u Crkvi i društvu. Svojom politološkom analizom Zdravko Tomac ukazuje kako su stvarni dosezi autoriteta struktura vlasti hrvatske države podložni postupnoj eroziji poradi europskih integracijskih procesa usmjerenih na stvaranje europske naddržave. Stvarnim mogućnostima i odlikama suverene vlasti u uvjetima globalizacijskih trendova bavilo se priopćenje Duška Lozine. Umjesto toga u zborniku je donijet tekst Mirka Klarića o ustrojstvu državne uprave u Hrvatskoj. Tragajući u svojem izlaganju za što uvjerljivijim načinom vršenja autoriteta, kako u samoj Crkvi, tako i u odnosu Crkve prema svijetu, Gerhard Larcher najprimjereniji lik crkvenog autoriteta pronalazi u svjedočenju u kontekstu velikih društvenih promjena sadašnjice. Vrednovanjem ostvarenih dosega učiteljskog autoriteta biskupskih konferencija koje su željele i žele još uvijek biti instrument suodgovornosti, a time i izraz velike promjene u shvaćanju i praksi autoriteta i vlasti u Crkvi, bavi se Donath Herscik. Usporednim sociološkim prikazom dobrovoljnog rada u SAD-u i Hrvatskoj izlaganje Inge Tomić-Koludrović pokazalo je više ili manje izravno kako autoritet kršćanskih zajednica u pluralističkom društvu refleksne moderne ovisi i o kvaliteti i obujmu dobrovoljnog rada. Biblijskom gledanju na vlast s njegovim nedvosmislenim razlikovanjem između karaktera Božje vladavine u Isusu i ljudske prakse vladanja posvećeno je izlaganje Bože Lujića. O tome na koji način je evanđeoski ideal spasenjskog služenja pretočiv u pravnu teoriju i praksu Crkve kao i o tome tko sve i kako može primjereno trenutačnim kanonskim dosezima sudjelovati u vlasti upravljanja, raspravlja Jure Brkan. Korak dalje od faktičnog pravnog diskursa ide izlaganje Alojzija Čondića koji, nakon što je na razini sociološke analize ukazao na pojedine više ili manje česte oblike patologije u obnašanju vlasti, pruža uvid u kristocentrično utemeljeno poimanje službe upravljanja unutar pastoralnog angažmana Crkve. U završnom izlaganju Ivan Kešina prikazuje aktualne službene stavove Crkve glede strukture i dosega učiteljskog autoriteta crkvenih pastira u pitanjima vjere i ćudorednosti. (ika-sb/kj)