Istina je prava novost.

Vlč. Anton Jukopila primio Zlatni grb Općine Ližnjan

Vlč. Antonu Jukopili uručen je 15. travnja Zlatni grb Općine Ližnjan – Lisignano za izuzetne zasluge i rezultate te izuzetan doprinos razvoju i promicanju ugleda i interesa Općine Ližnjan – Lisignano. Priznanje je dodijeljeno za područje – kultura, umjetnost i vjerski običaji.

Na svečanoj proslavi 31. obljetnice osnutka Općine Ližnjan, Danu općine, u ponedjeljak, 15. travnja, u sjedištu Zajednice Talijana u Šišanu vlč. Jukopili je Zlatni grb uručio načelnik Općine Marko Ravnić.

Program ja započeo intoniranjem državne himne i pjesme „Krasna zemljo“, a osim načelnika Ravnića okupljenima su se obratili predsjednik Općinskog vijeća Saša Škrinjar, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo Istarske županije Ezio Pinzan, a u ime nazočnih načelnika drugih općina Puljštine, okupljenima se obratio načelnik Općine Barban, Dalibor Paus.

U zahvalnoj riječi za primljeno priznanje, vlč. Jukopila se rado prisjetio, kako je za 25. godišnjicu misništva od Općine Ližnjan dobio zahvalnicu. U tom svečanom trenutku prisjetio se i događaja koji su označili prošla vremena kojih se ne samo sjeća, već ih je i dokumentirao.

Pokazujući sliku crkve sv. Mihovila, naglasio je, kako je to naslikao iz potrebe, jer su staru crkvicu iz 16. st. koja je imala freske i kameni dio oltara, jedne noći komunisti srušili uz obrazloženje da je taj kamen potreban za izgradnju jednog zida.

Podsjetio je i na spomenik koji je stajao ispred crkve Majke Božje od milosti, kojega su u spomen na poginule borce podigli njihovi roditelji 1949. godine. Na vrhu spomenika bio je križ, jer su svi imenovani borci bili vjernici. No, nekoliko godina nakon podizanja, lokalni komunisti su ga jedne noći srušili, jer im je smetao križ. Prisjetio se nadalje i kako mu je bio onemogućeno tiskanje diplomskoga rada, jer su mnoge stranice nakon “kontrole” u mjesnom komitetu bile precrtane. Ipak, po savjetu rektora, uspio je tiskati rad u Požegi. Knjižicu je u dva dana podijelio sumještanima, te nije imao što predati kad su komunisti došli s namjerom da mu oduzmu sve otisnute primjerke.

“Ne govorim to i ne pokazujem, jer nekoga mrzim, već da se takve budalaštine i zločini više nikad ne dogode. Svima sam oprostio” naglasio je vlč. Jukopila. “Zamalo imam 90 godina. Želim da i vi doživite moje godine, ali ne da oko vas budu bolničari, već da zahvalite Bogu da možete hodati i normalno živjeti”, riječi su kojima je vlč. Jukopila zaključio svoje obraćanje.

Anton Jukopila Tonči rođen je u Ližnjanu 31. 7. 1935. godine. Zaređen je za svećenika 1973. godine u Puli. Prva župa koja mu je dodijeljena bila je Oprtalj gdje službuje od 1973. do danas, punu 51 godinu. „U tom je vremenu  napravio puno dobrih stvari za narod i crkve Ližnjana. U vremenu dok je našom župom upravljao vlč. Atilije Krajcar, koji je započeo promjenu starih drvenih prozora vitražima, donirao je s obitelji jedan vitraž. Nakon toga sudjelovao je u mnogim donacijama i obnovama crkvi. Organizirao je mnogobrojne susrete župljana župe Oprtalj i Ližnjan kroz misna slavlja.

2023. godine je proslavio 50 godina svećeništva vodeći misno slavlje u crkvici Majke Božje od Kuj. Tada je posebno naglasio da mu je to najdraža proslava i nagrada svećeničkog rada kada je proslavio u svojem mjestu rođenja i župi iz koje je otišao mlad, ali se uvijek rado vraćao i pomagao svojim radom i donacijama“, navedeno je u obrazloženju prijedloga za dodjelu Zlatnog grba vlč. Jukopili.

U prijedlogu je nadalje navedeno nekoliko, od brojnih njegovih donacija župi, crkvama i mještanima Ližnjana: baldahin, čoka na sredini crkve (identična onoj u crkvi u Oprtlju), 6 misnica, mantelina Sv. Martina, više vrijednih starinskih kaleža, zastave Sv. Martina, donacija za uređenje zvonika Sv. Martina, donacija zvona i radova na uređenju crkve Marije od Zdravlja na Muntu, donacija na rekonstrukciji crkve Majke Božje od Kuj, itd…

Zajedno sa sestrom Elvirom Grbin donirao je župnoj crkvi sv. Martina i vitraž sv. Katarine.

Vlč. Jukopila je 1973. godine izdao knjigu “Ližnjan u prošlosti” u kojoj opisuje život Ližnjanaca u prošlosti.

Osim vlč. Jukopile bilo je i drugih laureata koji su primili priznanja i nagrade za područja  kulture i sporta: Antonio Giudici također je primio Zlatni grb Općine Ližnjan-Lisignano za izuzetni doprinos u valoriziranju i očuvanju dvojezične tradicije, Martini Kaić uručena je Godišnja nagrada Općine Ližnjan-Lisignano za izuzetne rezultate postignute u području sporta te Mia Jadreško je dobila Pohvalnicu Općine Ližnjan-Lisignano za izuzetne rezultate postignute na sportskim natjecanjima.

Program je osim svog svečanog karaktera bio obogaćen glazbenim točkama koje su pripremili mještani i kulturno umjetnička društva s područja Općine Ližnjan pa su tako uzvanici mogli uživati u izvedbama polaznika Dječjeg vrtića Bubamara, kao i polaznika Osnovne škole Dr. Mate Demarin PO Šišan i Ližnjan koji su razveselili sve prisutne. Mješovitom zboru KUD Kuje kao i zbor Zajednice Talijana Šišan svojim su izvedbama pokazali su svoju uvježbanost i ljubav prema nastupima.