Rim, (IKA) – Svećenik Krčke biskupije Jerko Valković obranio je u utorak 14. siječnja na akademiji Alfonsiana pri Papinskome lateranskom sveučilištu u Rimu doktorsku disertaciju. Radnju pod naslovom “Etika u promidžbi. Temeljni principi prema crkvenom učiteljstvu” Valković je izradio pod vodstvom prof. Sabatina Majorana, dekana spomenute Akademije, dok su uz njega, ispitno povjerenstvo još sačinjavali prof. Andrzej Wotka i prof. Silvio Sassi. Obrani su nazočili don Andrija Depikolozvane, kancelar Krčke biskupije, don Antun Bozanić, župnik u Malom Lošinju, Josip Valković sa suprugom Milicom iz Vrbnika, svećenici studenti iz zavoda sv. Jeronima s poglavarima, više članova hrvatske rimske kolonije, mnogi prijatelji i poznanici novog doktora moralne teologije.
Valkovićev doktorski rad podijeljen je u pet poglavlja. U prvome autor analizira reklamu kao oblik komunikacije, ukazujući istodobno na njezine posebnosti, psihološke mehanizme kojima se služi, te različite utjecaje koji se očituju na socijalno-kulturnom području. Upravo ti utjecaji, u zapadnoj kulturi najočitiji u rastućem konzumizmu i utjecaju na ljestvicu vrednota te činjenica da je promidžba danas snažan, gotovo uvjetovajući ekonomski čimbenik (ovisnost mass-medija o reklami!), postaju sve više izazov za etičko promišljanje. Valković naznačene probleme svrstava oko tri stožerne istine: istina u promidžbi; pitanje poštivanja i promicanja dostojanstva ljudske osobe te pitanje socijalne odgovornosti.
U drugom poglavlju autor analizira nekoliko deontoloških kodeksa namijenjenih upravo području promidžbe (dva talijanska te jedan engleski i njemački) nastojeći na taj način istražiti osjetljivost “laičke” etike za spomenute probleme kao i odgovore/norme koje ti kodeksi promiču.
U trećem poglavlju slijedi prikaz dokumenata crkvenoga Učiteljstva. Ponajprije prikazuje dokumente koji govore o odnosu Crkve i svijeta medija, a potom podrobno analizira tekstove Učiteljstva koji govore o promidžbi. Posebnu pozornost Valković posvećuje dokumentu Papinskog vijeća za sredstva društvenog priopćivanja “Etika u promidžbi”.
Na koji način je nauk Crkve o spomenutoj problematici produbljen u teološko-moralnom promišljanju, autor prikazuje u četvrtom poglavlju. Tu se ograničio na priručnike, enciklopedije i rječnike moralne teologije objavljene u Italiji ili na talijanskom jeziku, te na nekoliko najpoznatijih teoloških revija iz područja moralne teologije.
U posljednjem poglavlju Valković razrađuje osnovne elemente etike u promidžbi. Polazeći od antropološke (čovjek kao komunikativno biće) i teološke perspektive (čovjek kao “slika Božja”) ističe ljudsku osobu kao vrhovni kriterij cjelokupnog čovjekova djelovanja. Autor nadalje ističe nužnost poznavanja procesa i osnovnih karakteristika komunikacije/promidžbe pri formuliranju i primjeni moralnih načela. Potrebno je upravo unutar samoga procesa komunikacije, na novi način “izreći” pojam istine i manipulacije. Prepoznavanje manipulativnih mehanizama u promidžbi (kao i mass-medijima), aktivnije sudjelovanje u procesima odlučivanja, nastojanje oko drukčijeg poimanja ekonomije te nadasve razvijanje svijesti odgovornosti, solidarnosti i zauzetosti za opće dobro, neki su od načina pomoću kojih se pojedinac i društvo moraju suočiti sa snažnom “medijskom industrijom” i samom promidžbom. Nije, dakle, dovoljno insistirati samo na “individualnoj” etici, nego je nužno potrebna suradnja i djelovanje na različitim područjima. Na kraju svog rada Valković ukazuje na hitnost odgoja za promidžbu i mass-medije, kao i na nužnost formacije savjesti, koja će biti osjetljiva za probleme i promjene koje u današnjem svijetu uzrokuju promidžba i mediji. Cjelokupno etičko razmišljanje, kako ističe autor u svojoj disertaciji, treba pomoći osobi da sama postaje sve više subjekt i protagonist vlastitih izbora i da, unatoč otežavajućim okolnostima današnjeg načina života, sazrijeva u svim dimenzijama svoje osobnosti.
Jerko Valković rođen je u Krku 13. ožujka 1965. Nakon osnovne škole koju je pohađao u Vrbniku, kao sjemeništarac Krčke biskupije boravi u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zadru. Tu stječe i klasičnu naobrazbu u Nadbiskupijskoj srednjoj školi za spremanje svećenika. Nakon položenog ispita zrelosti (1983) započinje filozofsko-teološki studij u Rijeci, a završava u Zagrebu. Za svećenika je zaređen u Vrbniku 20. travnja 1992. Nakon ređenja tijekom više mjeseci radi na vjerskim emisijama u Hrvatskom radiju – Radio Rijeci, a od jeseni 1992. do 1994. obavlja službu župnog vikara u Cresu. U listopadu 1994. započinje studij mass-medija na Papinskome salezijanskom sveučilištu u Rimu kojeg završava magisterijem (3. veljače 1998.) na temu “Teološko-pastoralni problemi u prijenosu obreda mise na televiziji. Iskustva u Njemačkoj i Italiji u razdoblju od 1985. do 1997.” Dio tog rada bio je uskoro objavljen u talijanskoj reviji “Rivista liturgica”.
U jesen 1997. Valković započinje i specijalizaciju iz moralne teologije na akademiji Alfonsiana iz čega je 11. lipnja 1999. postigao magisterij s radnjom “Mass-mediji i moralna odgovornost u naučavanju Pavla VI. i Ivana Pavla II.” Nakon toga upisuje doktorat, ali se 2000. godine vraća u svoju biskupiju i preuzima službu tajnika krčkog biskupa i urednika biskupijskog lista “Kvarnerski vez”. Započeti doktorat nastavlja u Rimu u studenome 2001. godine.