Istina je prava novost.

Vlč. Stjepan Starešina proslavio 50 godina svećeništva

Garčin, (IKA) – Pod geslom “Sve mogu u onome koji me jača!” (Fil 1,27) Stjepan Starešina, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, svoj zlatni jubilej, 50 godina svećeništva, proslavio je 21. rujna u župi sv. Mateja apostola u Garčinu. Koncelebriralo je desetak svećenika, među kojima dekani garčinski Stjepan Sokolović i slavonskobrodski Andrija Đaković, domaći župnik Mato Knežević, a propovijedao je mr. Mijo Matošević, supsidijar iz Lučkog kod Zagreba. Slavlje je pjesmom uzveličala Muška pjevačka skupina “Biđani” iz filijale Bicko Selo. Kako se slavio i zaštitnik župe, propovjednik se osvrnuo na život i djelo sv. Mateja. Zlatomisniku je poručio: “Obnašao si službe radeći s mladenačkim zanosom, radošću i veseljem za dobro župljana koji su ti bili povjereni. Ustrajao si sve do danas služiti požrtvovno, odano, radosna srca, ustrajno, odgovorno i velikodušno, Gospodin neka ti bude nagrada.” Domaćem župniku Kneževiću čestitao je imendan i jubilej deset godina svećeništva. U druženju uz zajednički objed riječi zahvale zlatomisniku za sve što je učinio u toj župi u kojoj je najduže boravio uime svećenika izrekao je dekan Sokolović, a uime župljana Željko Polić. U zahvalnom govoru zlatomisnik se prisjetio komunističkih vremena, kada je svećenicima bilo doista teško, kao i onih u tijeku i poslije Domovinskog rata, kada je župa pomagala i pružila utočište brojnim izbjeglim i prognanih, te zahvalio svima na suradnji i pomoći.
Stjepan Starešina rođen je u Razvoru 27. listopada 1936. Pučku je školu pohađao u Ivanovcu klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a filozofski i teološki studij završio je u Đakovu, gdje je i zaređen za svećenika godine 1960. Bio je kapelan u Gundincima, župnik u Trnjanima, a od 1972. do 1999. godine bio je župnikom u Garčinu. Na vlastitu zamolbu zbog zdravstvenih je razloga umirovljen te djeluje kao duhovnik u Domu za starije i nemoćne osobe u Osijeku. Vlč. Starešina je i ljubitelj pisane riječi te se mnogi župljani Garčina sjećaju njegovih igrokaza koje je znao priređivati za blagdane, a zajedno s vlč. Antunom Devićem prije dvije godine napisao je monografiju o župi Garčin i susjednoj župi Trnjani.