Voda krštenja i euharistijski kruh u Izaijinoj pjesmi

Vatikan, (IKA) – Papa Ivan Pavao II. govorio je u današnjoj katehezi na općoj audijenciji o pjesmi iz 33. poglavlja knjige proroka Izaije, “široke i čudesne zbirke Božjih proroštava” (Iz 33,13-16). U pjesmi se opisuje kako Bog “ustaje” da sudi zemlji i uništi zlo. No, najširi i najsnažniji dio pjesme posvećen je prihvaćenoj i življenoj svetosti kao znaku obraćenja i pomirenja s Bogom. Izaija nabraja šest moralnih obaveza istinskog vjernika. Prva je od njih “hoditi u pravednosti” odnosno smatrati božanski zakon svjetiljkom koja prosvjetljuje stazu života. Druga je obaveza pravo i iskreno govoriti, što je znak ispravnih i istinskih društvenih odnosa. Kao treću obavezu Izaija predlaže “prezir spram dobiti od prinude”, boreći se tako protiv tlačenja siromašnih i nepravedna bogatstva. Vjernik se, uz to, zauzima u osudi političke i sudske korupcije “otresajući ruku da ne primi mito”. Tom se dubokom slikom želi označiti odbacivanje dara kojim se hoće spriječiti primjena zakona ili onemogućiti tijek pravde. Peta obaveza izražena je znakovitom gestom “zatiskivanja ušiju” kada se govori o počinjenim krvoprolićima i nasiljima. Šesta i posljednja obaveza je “zatvaranje očiju da se ne vidi zlo” u znak potpunog odbacivanja bilo kakovog kontakta sa zlom. Zatvaranje očiju, protumačio je Papa, jest zapravo poziv na potpuno odbacivanje svakog ortaštva sa zlom. I ruke, noge, oči, uši i jezik, primijetio je Papa, uključeni su u čovjekovo moralno djelovanje. “Onaj koji odabere slijediti to pošteno i pravedno vladanje moći će pristupiti Božjem hramu, gdje će primiti sigurnost onoga izvanjskog i unutarnjeg blagostanja kojega Bog daje onomu tko je u zajedništvu s njim”, rekao je Papa. On se na kraju osvrnuo na izobilje kruha i vode koji se spominju u tome Izaijinom tekstu te istaknuo kako je predaja vodu tumačila kao sliku krštenja, dok se kruh za kršćane preobrazio u znak euharistije.