Draga braćo i sestre!

1. Na današnju svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije svi se obraćamo Mariji, Velikoj Gospi, Majci Božjoj i Majci svih ljudi, srcem punim povjerenja i nade. Stoga nam je drago što smo se na smiraju današnjeg hodočasničkog dana, po već uhodanoj tradiciji, okupili pokraj zagrebačkog svetišta Majke Božje Remetske da se s puno povjerenja obratimo našoj nebeskoj Majci i molimo je za milosti koje su potrebne nama i našim bližnjima. A svi nosimo puno toga što nas zabrinjava i žalosti, bilo da se radi o tjelesnim ili duhovnim bolima. Nitko toga nije pošteđen, svi očekujemo neku pomoć, utjehu, poticaj kako bismo s hrabrošću i nadom nastavili život.
No, prije negoli otvorimo srce na molitvu, današnja nas liturgija poziva da osluhnemo Riječ Božju i promatramo Mariju onako kako ju je gledao evanđelist sv. Luka u odlomku u kojem govori o Marijinom pohodu Elizabeti.
Sveti Luka nam opisuje zadivljujući događaj po kojem se veliča majčinstvo i djetinjstvo, majka i dijete. U Zaharijinoj kući susreću se dvije majke: Marija i Elizabeta.
“Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi.” Elizabetino je majčinstvo čudesno, jer ta je žena bila nerotkinja i već u poodmakloj dobi.
Ako u Elizabetinu krilu nastaje život, to se događa po izvanrednom daru Božjem, kojemu ništa nije nemoguće (usp. Lk 1, 37). Priznaju to također susjedi i rođaci, koji kad su “čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome” (Lk 1, 58). Potvrđuje to na osobit način dijete koje joj zaigra u utrobi, koje u radosti prepoznaje djelo Božje. “Gledaj samo” – reče Elizabeta Mariji – “tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi” (Lk 1, 44).
No, ono čemu evanđelist usmjerava našu pozornost i pogled naše vjere, jest jedinstveno i neopisivo Marijino majčinstvo. Mi ga danas ponovo promatramo Elizabetinim očima, prosvijetljenim Duhom Svetim, onim istim Duhom koji je sišao na Mariju iz Nazareta i učinio je Majkom (usp. Lk 1, 35): “I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: ´Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?´” (Lk 1, 41-43).
Elizabeta izražava ono što njezino dijete potvrđuje zaigravši od radosti: Marijin sin je Krist Gospodin. Zato je mlada žena “blažena među ženama”, blažena među svim majkama, jer ona je, jedino ona, Majka Sina Božjega. Elizabeta je naziva “majkom Gospodina mojega” unaprijed izražavajući vjeru koju će Crkva tijekom stoljeća ispovijedati o Marijinom božanskom majčinstvu. Iz ovoga proizlazi prvo ime koje će kršćanska zajednica pripisati Mariji: Theotôkos, “Majka Božja”, kao što čvrstom vjerom molimo u Zdravomariji: “Sveta Marijo, Majko Božja”!

2. Dragi vjernici, danas je pred očima naše vjere majčinstvo i Marijino i Elizabetino, ali i majčinstvo svake žene. Gledano u nacrtu Božje ljubavi i mudrosti, svako majčinstvo zaslužuje pozornost, poštivanje, čast i divljenje. Ima u njemu nečeg velikog i uzvišenog, jer se ne tiče samo ljubavi muškarca i žene koji daruju zemaljski život novom stvorenju, nego uključuje i vječnu ljubav Božju, ljubav Stvoritelja i Oca. Prokreacija je, u Božjem nacrtu, kao što Crkva naučava, stvarno sudjelovanje i suradnja supružnika u Božjoj stvoriteljskoj ljubavi i njegovu daru života. Upravo zato, jer su bili stvoreni na sliku i priliku Božju, muškarcu i ženi dan je blagoslov i povjerena zadaća: “Plodite se i množite” (Post 1, 28). Naime, Bog je želio supružnike učiniti dionicima svoje ljubavi: osobne ljubavi koju ima prema svakome od njih i zbog koje ih poziva da si pomažu i daruju jedno drugome, kako bi dostigli puninu osobnog života, kao i one ljubavi kojom Bog obuhvaća svu svoju djecu, čitavo čovječanstvo, zbog čega želi umnožiti sinove ljudske i učiniti ih dionicima svoga života i svoje vječne sreće.
Eva, prva žena i majka ljudske povijesti, svjesna je prisutnosti i djela Božjega u stvaranju života, te se izražava divljenjem i zahvalnošću: “Muško sam čedo stekla pomoću Gospodina” (Post 4, 1). Ista je svijest prisutna kod apostola Pavla kad piše u poslanici Efežanima: “Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji” (Ef 3, 14-15).
Pitajmo se danas, draga braćo i sestre, promatramo li i mi majčinstvo na ovakav način, tj. kao događaj koji je uistinu ljudski, ali koji ima također duboku vjersku ukorijenjenost?
Naravno, i u našem društvu i u našem hrvatskom narodu ima brojnih majki koje, u nastajanju i rastu novog ljudskog života, znaju prepoznati nazočnost Nekoga koji daleko nadilazi našu želju za darivanjem života i naše posvećivanje životu. Majčinstvo pobuđuje i osnažuje odnos koji ne proizlazi samo između žene i djeteta, nego i Onoga koji je prvi i jedini izvor života, Boga živoga.
No, ima žena koje imaju drugačije poglede o majčinstvu, ponekad veoma problematične, ako ne i sasvim neprihvatljive, jer su pod utjecajem određene kulture koja, koristeći moć sredstava društvenog priopćavanja, nameće dominantne uzore ponašanja što određuju sudove i izbore na području prenošenja života.

3. Dok danas stojimo zadivljeni ljepotom Marijina božanskog majčinstva, zašto ne o tome govoriti otvoreno? Danas želimo moliti Mariju, da u naše društvo i našu kulturu vrati osjećaj poštivanja, divljenja i čašćenja majčinstva, jednom riječju, smisao ljubavi koja velikodušno daruje život?
To su pitanja koja nas dotiču izbliza, a od velike su važnosti za naš društveni život i za budućnost našeg hrvatskog naroda.
Kao što nam je svima poznato, naš narod pokazuje žalostan rekord u demografskoj slici: ne idemo, naime, prema rastu broja stanovnika niti prema stabilizaciji, nego prema njegovom polaganom i nezaustavljivom smanjenju. Nije sada mjesto za analizu brojnih uzroka ovog tako složenog problema, koji ima duboke korijene. No, biti svjesni situacije i njezinih posljedica u društvenom tkivu, počevši od starenja populacije, tako naglašene u našoj hrvatskoj državi, jača osjećaj odgovornosti od koje nitko ne može pobjeći, posebno ne mladi.
Premda egoizam, težnja blagostanju i strah od poteškoća nisu jedini uzroci toga stanja, i o njihovom se utjecaju moramo hrabro preispitati. Nitko ne poriče da majčinstvo, pa i kada je željeno, pritišću negativne okolnosti, kao što je pomanjkanje posla, stana, materijalnih mogućnosti, vedrog gledanja u budućnost. No, inteligentan i učinkovit ljudski odgovor u sličnim prilikama ne sastoji se u odbacivanju obitelji i života, nego u energičnijem suzbijanju prepreka.
Stoga nam je potrebna ozbiljna obiteljska politika i zakonodavstvo, koji će voditi računa o pravima djece, o prikladnom odgoju mladih, o čvrstoći bračne zajednice, o mogućnosti da obitelj časno izvršava odgojne i društvene zadaće na koje je pozvana? Čest je dojam da ta prevažna pitanja ne nalaze mjesta ni u politici naše zemlje, ni u medijima koji dominiraju našom javnošću.
Prošireni mentalitet i novi način današnjeg života ne idu u prilog obitelji i životu, dakle niti vrijednosti majčinstva. Brojni su primjeri, u kojima se određena javna nastojanja i propaganda obrušavaju na moralne i ljudske vrjednote obiteljske ustanove, želeći je uništiti, ili barem oslabiti.

Stoga pozivam naše kršćanske obitelji i župne zajednice da ne dopuste da ih zarazi propaganda i kultura koja je protiv života, već da se otvore kulturi evanđelja, koja je izraz najdubljih i najistinskijih potreba ljudskoga srca. To je civilizacija ljubavi i života, civilizacija poštivanja i čašćenja majčinstva. To je civilizacija istine o čovjeku!
Za civilizaciju ljubavi i života treba biti zainteresirana ne samo Crkva, nego i društvo. Ono se u svom istinskom napretku vrednuje prema načinu na koji promatra majčinstvo i mjeri se načinom na koji pomaže majčinstvu i djeci.

4. Molimo danas Mariju, Majku Božju i Majku našu, za temeljnu vrijednost majčinstva, dragocjeno dobro za Crkvu i društvo. Zazovimo njezinu moćnu zaštitu za svaku ženu koja je pozvana na majčinstvo.
Tebi, Marijo, povjeravamo žene koje se raduju svom majčinstvu, koje zahvaljuju Gospodinu za dar djeteta, koje očekuju rođenje djeteta, koje nesebično i s ljubavlju služe životu.
Daruj svoju pomoć i obdari povjerenjem i nadom žene koje nailaze na poteškoće u ostvarenju svog majčinstva zbog nedostatka posla, stana, zdravlja, razumijevanja i spremnosti sa strane ukućana.
Pogledaj, Marijo, svojim presjajnim očima žene koje se boje majčinstva, da nikada ne pomisle da bi ono bilo zarobljavanje, prepreka za sudjelovanje u društvenom životu, nešto nedostojno u odnosu na ženstvenost i suvremenost. Ukloni strah i zapali oganj prave slobode koja zna ljubiti život.
Obdari, Marijo, svojom milošću žene, koje se u očajničkim nastojanjima da dobiju dijete prepuštaju etički dvojbenim i riskantnim pokušajima, kako bi razumjele da se život dostojan čovjeka može roditi i rasti samo u kontekstu istinske i prave bračne ljubavi.

Marijo, povjeravamo ti i žene koje su teško prezrele i oskvrnule majčinstvo, gaseći život koji je zaživio pod njihovim srcima. Molimo te, da ih zaštitiš od osude ljudi i vodiš ih putem obraćenja sve do milosrdnog zagrljaja Oca, koji oslobađa i obnavlja.
O, Djevice Majko, koja si podno križa bila ranjena u srce gubitkom svoga sina Isusa, daruj utjehu i mir ženama koje su u svom majčinstvu pogođene, ponekad i tragičnom smrću djeteta, kako bi ponovo pronašle hrabrost i snagu za život.
Na sve žene, čije je majčinstvo praćeno mnogim bolima i velikim brigama, tjeskobama i razočaranjima zbog djece, neka siđe pogled Marije, Majke svake boli i svake nade.
Marijo, Majko Božja i Majko naša, svatko od nas želi ti povjeriti i svoju vlastitu majku, bilo da je još u ovom životu ili je prešla granicu smrti. Danas smo ovdje, jer nas je ona rodila na život, odgojila nas za vrednote života, prenijela nam vjeru i ljubav Crkve. Neka bude blagoslovljena, blagoslovljena zauvijek, zbog dara života!
“Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?” (Lk 1, 43).
Susret s Marijom, Majkom Božjom, uvijek je izvor povjerenja i nade, poticaj za novo zalaganje u vjeri i ljubavi, poziv na slavljenje i zahvaljivanje Bogu, što je razlog naše utjehe i duboke radosti.
Pozdravljamo tebe, koja si fidelissima Advocata Croatiae, najvjernija Zagovornica Hrvatske.
I utječemo se tebi, Presveta Bogorodice: “Svrni dakle odvjetnice naša one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo”.
Amen.