Vatikan, (IKA) – “Između neba i zemlje postoji gotovo neki komunikacijski kanal u kojem se susreću Gospodinovo djelovanje i hvalospjev vjernika. Liturgija ujedinjuje dva svetišta, zemaljski hram i beskrajni svod, Boga i čovjeka, vrijeme i vječnost. U molitvi na neki način uzlazimo ka božanskome svjetlu i ujedno doživljavamo Božji silazak koji se prilagođava našoj ograničenosti da bi nas slušao i govorio nam, da bi se s nama susreo i spasio nas”, rekao je Papa u svojoj današnjoj katehezi na općoj audijenciji. Kateheza je bila posvećena posljednjem 150. psalmu u psaltiru. Riječ je, kako je istaknuo Papa, o “radosnom himnu, aleluji praćenoj glazbom i idealnom pečatu cijelog psaltira, molbenici Izraelove hvale, pjesme i bogoslužja” kojeg “odlikuje čudesna jednostavnost i prozračnost”. Premda transcendentalan Bog je ipak blizu, prisutan u svom “Svetištu” i po svojim “silnim djelima” koja otkrivaju i čine opipljivim “veličinu njegovu”.

“Nužno je otkriti i živjeti neprestano ljepotu molitve i liturgije. Treba moliti Boga ne samo teološki ispravnim obrascima, nego također na lijep i dostojanstven način. U tom smislu, kršćanska se zajednica mora preispitati kako bi se u liturgiju sve više vraćala ljepota glazbe i pjesme. Potrebno je bogoslužje očistiti od stilskog balasta, nemarnih izražajnih oblika, nenjegovane glazbe i tekstova, koji su u vrlo maloj mjeri primjereni veličini čina koji se slavi”, istaknuo je Papa.