Zadar, (IKA) – Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa posvetio je u ponedjeljak 19. svibnja novopostavljeni kameni oltar u župnoj crkvi Presvetog Trojstva na otoku Vrgadi. Ta drevna otočka župa svoju naslovnu svetkovinu slavi dva dana: na nedjelju Presvetog Trojstva otok s oko 200 župljana pohode brojni gosti, a u ponedjeljak po svetkovini tradicionalno ih pohode svećenici. Uz župnika Vrgade don Nikolu Tokića u slavlju je sudjelovalo 15 svećenika. Od crkve Sv. Marije u središtu mjesta u procesiji su se uputili uskim otočkim uličicama do župne crkve Presvetog Trojstva izgrađene 1700. g. Crkva se nalazi na uzvisini brda odakle se pruža prekrasan pogled na more i Biogradski arhipelag. “Naši su očevi puno činili u prošlosti, a dio čini i ovo pokoljenje Vrgadinaca. Svaki dar je vrijedan kad ga dajemo od srca i kad želimo da bude Božja proslava”, rekao je mons. Prenđa na kraju misnog slavlja koje je predvodio u zahvalnosti svima koji su pridonijeli izgradnji novog kamenog oltara, ambona i nanovo uređenog prezbiterija. Poželio je blagoslov svima koji su pridonijeli ljepoti tog Božjeg hrama u kojem narod, prema zapisu svećenika, slavi svetkovinu Presvetog Trojstva još od Višeslavova doba. Župna crkva Presvetog Trojstva zaštićeni je spomenik i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH. Izvođač radova pri postavljanju oltara i ambona je poduzeće Krševan Zadar na čelu s Milom Mesićem iz Restauratorskog zavoda Zadar. Mons. Prenđa potaknuo je župljane da čuvaju svoju baštinu, budu vjerni Kristu, Crkvi, vjeri, tradiciji i kulturi, o čemu svjedoče još dvije crkve na otoku, Sv. Andrije iz 11. st. i Sv. Marije. Znak je to da je Vrgada oduvijek bila mjesto življenja katoličkog naroda, rekao je. Znakovitost obreda posvete oltara smatra posebnim doživljajem za vjernika. Rijetkost je to doživjeti i u životu jednog biskupa, rekao je mons. Prenđa, dodavši da ga je dopalo biti pastirom u vremenu poslijeratne obnove kad je sa subraćom trebalo obnoviti brojne srušene crkve u nadbiskupiji te je imao prilike posvetiti puno crkava i oltara. U propovijedi je mons. Prenđa govorio o stvarnosti svećenika i žrtava u Starom i Novom zavjetu. Stari zavjet otkriva zašto je trebalo prinositi žrtve i zašto su za to bili potrebni posrednici u narodu. Za razliku od mnogih svećenika i njihovih žrtava, Krist je prinio jednu jedinu žrtvu za grijehe – svoje tijelo, žrtvovano za sve ljude na žrtveniku križa na Kalvariji. Postao je sveti oltar-žrtvenik svoje vlastite žrtve. “Oltar je znak Krista, zato ga svećenik na početku i na kraju mise ljubi. Oltar je žrtveni i gozbeni stol na kojem svećenik, predstavljajući Krista, izvršava ono što je Gospodin učinio i predao učenicima da čine njemu na spomen. Budući da je Krist, glava, pravi oltar, kršćanin je duhovni oltar na kojem se Bogu prinosi žrtva svetog življenja”, rekao je nadbiskup. “Župa Vrgada raduje se novom oltaru u svojoj crkvi. Ta radost ima duboke korijene. Tu kroz duga stoljeća živi narod katoličke vjere čime je naslijedio i postupanje prema bližnjima. Novim oltarom obogaćuje se duhovnost i kultura župe Vrgada. Tu ćete se na poseban način susretati s činjenicom ljudske prolaznosti i potrebom molitava za svoje potrebe i buduće milosti. Tu ćete u zajedništvu molitava i žrtve biti povezani sa svojim obiteljskim korijenima i precima”, poručio je mons. Prenđa Vrgadincima, istaknuvši da je posveta oltara Božji blagoslov i svjedočanstvo uljudbe građanskog društva koje u taj oltar želi ugraditi prošla bogata stoljeća vjere i kulture tog otoka. Vrgada se proteže usporedno s kopnenim dijelom Pakoštana i Draga, a sredinom 10. st. spominje je i Konstantin Porfirogenet. Do 1411. g. tu se nalazio i samostan pustinjaka sv. Pavla s crkvom Sv. Jurja. U mjestu su i ostaci dvorca plemićke obitelji de Vergada, po kojima otok i nosi ime.