Sarajevo, 6. 3. 2000. (IKA/KTA) – U povodu presude Međunarodnog suda za ratne zločine Tihomiru Blaškiću vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić te pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar oglasili su se priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:
“Naše načelo je ne izjašnjavati se o nadležnosti i slobodi bilo kojeg zakonitog suda da, na temelju dokaza, sudi svima za koje postoji utemeljena sumnja da su se ogriješili o pravedne zakone. Uvjereni da ljudska i Božja pravda traže da svako i svačije učinjeno zlo bude kažnjeno, toga načela smo se vjerno držali napose kad je riječ o ratnim i poratnim zločinima u našoj domovini Bosni i Hercegovini, svjesni da su nekažnjeni zločini sjeme novim zločinima. A hrvatski narod u ovoj zemlji su nekažnjeni zločini kroz stoljeća doveli na granicu njegove opstojnosti. Zbog tog uvjerenja smo osobno, ali i zajedno s drugim biskupima u Bosni i Hercegovini, tijekom cijelog rata dizali svoj glas protiv svakog zla i zločina, ne obazirući se tko ih je činio.
Međutim, sam pristup predstavnika Međunarodne zajednice, napose iz nekih zemalja, prema ratu i sada u ovom poraću a pogotovo njezinog Suda u Den Haagu budio je i budi ozbiljne sumnje u pristranost pri odabiru i načinu hapšenja osumnjičenih za ratne zločine. Izrečena kazna generalu Blaškiću čini se da sve naše sumnje i strahove potvrđuje. Drastična i na dokazima neutemeljena kazna zbunjuje i plaši. Iako je riječ o prvostepenoj presudi, sasvim je jasno da Međunarodni sud u Den Haagu nije izrekao presudu jednom čovjeku za ono što je učinio. Nemamo pravo i ne želimo sumnjati u dobru namjeru sudaca koji su, na temelju dokaza koji su im predočeni i činjenica u čijem smo posjedu, željeli kazniti zlo da bi otvorili put dobru. Ali se kao ljudi pitamo i s bolom u duši pitamo gospodu suce i one koji im pomažu na putu do istine što je s drugim činjenicama i zločinima u ovoj zemlji?
I ovom prilikom izražavamo svoje žaljenje zbog žrtava u Ahmićima, pozdravljajući odlučnost da taj zločin bude do kraja razjašnjen i oni koji su ga počinili primjereno kažnjeni. Ali pitamo gospodu suce u Den Haagu ali i sve poštene i dobronamjerne ljude u ovoj zemlji: znaju li gdje je Križaničevo selo, Buhine kuće, Dusina, Trusina, Uzdol, Bugojno i tolika druga mjesta u kojima su Hrvati katolici žrtve? Imaju li ljudi koji su tamo počinili zločine svoje ime i prezime? Onima koji su bili tužni svjedoci svih ratnih događanja u ovoj zemlji, među kojima smo i mi, ovakva pravda, bez obzira da li je utemeljena na dobroj volji i namjeri, uvelike podsjeća na nepravdu. A nepravdom se nikada ne stiže do pravde, bez obzira tko je i u ime čega činio. Ovim je spomenuti sud dokazao da ne pozna ni Bosnu i Hercegovinu ni ono što se u njoj u ratu događalo, a evo i u vrijeme poraća nastavlja događati! Znamo da naš glas neće doprijeti do Den Haaga. Stoga se želimo, tko zna po koji puta, pokloniti svim žrtvama rata protiv čovjeka u ovoj zemlji ali i izraziti našu blizinu svima koje pogađa nepravda i našu daljinu od svih koji su činili ili, u ime pravde, čine nepravdu. Molimo pravednoga Boga da ovoj zemlji podari mir, utemeljen na istini i pravdi, jer samo takav mir je mir po mjeri i želji svakog istinskog čovjeka, vjerujemo da su mir i pomirenje i u ovoj nam dragoj zemlji nužni i mogući, samo ako svima, a prije svih sucima u Den Haagu i predstavnicima Međunarodne zajednice koji odlučuju o svemu što se ovdje danas događa, čovjek bude važniji od svega. I to čovjek jer je čovjek, a ne jer pripada ovom ili onom narodu, religiji ili partiji. Pozivamo svoje vjernike na molitvu i na postojanost u dobru prema svakom čovjeku, potičući ih da sačuvaju dostojanstvo i još veću ljubav i privrženost prema ovoj od Boga nam darovanoj domovini”.