Vrijednost molitve za pokojnike

Predraga braćo i sestre!
1. Jučer smo proslavili svetkovinu Svih Svetih, a danas nas bogoslužje poziva obnoviti uspomenu na vjerne mrtve. Promatranju svih koji su već postigli slavu Božju, Crkva pridružuje sjećanje naših dragih, koji su otišli pred nama obilježeni znakom vjere i spavaju snom mira (usp. Rimski kanon).
U duhu se sjedinjujem sa svima koji se ovih dana upućuju na grobove svojih mrtvim na grobljima u Rimu i na cijelom svijetu. Duhovno hodočastim osobito tamo gdje su pokopane žrtve nasilja i rata, nepravde i gladi. Neka Isus, koji je rekao “Ja sam uskrsnuće i život” (Iv 11,25), udijeli svim pokojnima odmor pravednika i puninu vječnoga života.
2. Crkvena tradicija uvijek je poticala moliti za pokojne. Temelj molitve za pokoj duše nalazi se u zajednici Mističnoga Tijela. Kako upozorava II. vatikanski koncil: “Crkva putnika dobro poznajući tu zajednicu cijeloga Mističnoga Tijela Isusa Krista, već je od prvih vremena kršćanske religije s velikim pijetetom štovala uspomenu mrtvih” (Lumen gentium, 50).
Ona stoga preporuča pohod grobljima, brigu za grobove i zagovor kao svjedočanstvo pouzdane nade, premda u boli zbog rastanka od svojih dragi. Smrt nije posljednja riječ o ljudskoj sudbini, jer je čovjek određen za bezgranični život, koji nalazi svoje ispunjenje u Bogu.
Zbog toga, ističe Koncil: “Vjera, predočena solidnim argumentima, pruža odgovor na tjeskobna pitanja o njegovoj budućoj sudini; ujedno mu omogućuje da u Kristu bude u zajedništvu sa svojom predragom, već preminulom braćom, ulijevajući mu nadu da su oni već postigli pravi život kod Boga” (Gaudium et spes, 18).
3. S tom vjerom u čovjekovu vječnu sudbinu, obraćamo se sada Mariji, koja je pod križem proživjela dramu Kristove smrti i zatim sudjelovala u radosti njegova uskrsnuća. Neka nam pomogne Ona, Vrata nebeska, sve više shvaćati vrijednost molitve za naše drage pokojne. Neka nas podupire u svekodnevnom hodočašću na zemlji i pomogne nam da nikad ne izgubimo iz vida posljednji cilj života a to je raj.