Castelgandolfo, 19. 8. 1998. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. primio je u ponedjeljak, 17. kolovoza, u ljetnikovcu u Castelgandolfu, gdje provodi svoj ljetni odmor, više od dvadeset sudionika VIII. kolokvija bečkog Instituta za humanističke znanosti koji se održava u tom gradiću u talijanskoj pokrajini Lazio. Opća tema dvodnevnog kolokvija što se održava svake druge godine je “Na kraju tisućljeća: Vrijeme i suvremenost”.
U kraćem govoru Sveti Otac uputio je pozdrave predstavnicima akademskoga, znanstvenog, političkog i izdavačkog života iz različitih zemalja i raznih kulturnih ozračja. Cilj je kolokvija, istaknuo je Papa u svom govoru na engleskom jeziku, istaknuti veliki izvor razmišljanja i iskustava o tako važnom pitanju koje je vrlo poticajno na razini intelektualnog istraživanja i istodobno krajnje praktično u svojoj sposobnosti da ukaže na buduće korake čovječanstva u pogledu približavanja kraja tisućljeća. Papa je potom ustvrdio da Crkva u svom poslanju naviještanja poruke spasenja ljudima svih vremena “treba pomoć kako bi razumjela svako doba, svako razdoblje povijesti s njegovim pretpostavkama, vrijednostima, očekivanjima, granicama i pogreškama”. Pred pitanjima koje postavlja tako složeno i odlučno razdoblje ljudske povijesti Ivan Pavao II. je rekao svojim gostima da s nestrpljenjem očekuje njihova stajališta.
O ciljevima skupa za Radio Vatikan kraću je izjavu dao profesor filozofije na sveučilištu u Bostonu i Varšavi i predsjednik Instituta za humanističke znanosti prof. Krzysztof Michalski, glavni priređivač kolokvija u Castelgandolfu.
“Budući da Sveti Otac posebno na srcu ima pripravu za drugo tisućljeće odlučili smo to VIII. zasjedanje naših kolokvija u Castelgandolfu posvetiti tisućljeću – svetom i svjetovnom vremenu, posebice napetostima između svjetovnoga i svetog u povijesti Europe, osobito ovoj suvremenoj. Nastojat ćemo također suočiti se s gledištima koje o tom pitanju imaju ostale zemlje poput Kine ili ostalih geografskih područja poput Srednjeg Istoka. To je ono na što se spremamo razmišljati”, rekao je prof. Michalski.
U prijepodnevnom dijelu rada kolokvija, umirovljeni profesor povijesti na sveučilištu Yale u New Havenu u SAD-u akademik Karoslav Pelikan održao je predavanja o “Vremenu i Trojstvu u kršćanskoj tradiciji”. Uslijedilo je potom predavanje profesora političkih znanosti na sveučilištu McGill u Montrealu u Kanadi o “Vremenu i suvremenosti”.
U prijepodnevnom dijelu posljednjega dana zasjedanja, kojim je predsjedala profesorica političkih znanosti na sveučilištu Columbia u New Yorku Ira Katznelson, britanski parlamentarac lord Dahrendorf je održao predavanje o “Vremenu za život i vremenu za rad”. Iduće predavanje održao je profesor sociologije na sveučilištu California u Bereleyu Arlie Russel Hochschild koji je govorio o “Razboritom korištenju vremena u svakodnevnom životu”. U poslijepodnevnom dijelu zasjedanja, kojim je predsjedao poljski ministar vanjski poslova Bronislaw Geremek, politolog Zbigniew Brzezinski iz Centra za strateška i međunarodna istraživanja iz Washingtona nazočnima je govorio o “Nedoumicama glede globalne političke i nepolitičke moći”. Posljednje predavanje na kolokviju održao je profesor za studij globalizacije nizozemski ministar Ruud Lubbers koji je govorio o “Nedostatku demokracije u doba globalizacije”.
Nakon završetka skupa s prof. Michalskim ponovno je razgovarao novinar Radio Vatikana. Na početku razgovora prof. Michalski je izjavio: “Na skupu su razmjenjivane brojne ideje i razgovori. To nije bio politički skup s kojeg bi se mogli očekivati zaključci, no ipak smatram da je bio izuzetno zanimljiv: polazište nam je bilo ocjenjivanje teoloških i filozofskih pitanja vezanih uz vrijeme, a završili smo živom raspravom o najvažnijim problemima kako na političkome tako i na društvenom području s kojima se suočava svijet na pragu trećeg tisućljeća. U tome smislu rasprava je bila vrlo bogata i iscrpna”.
Govoreći o najvažnijim pitanjima o kojima je bilo riječi na tome znanstvenom skupu prof. Michalski je rekao da se nije “izravno razgovaralo o odnosu između vjere i razuma”.
“Međutim razgovarajući o postojećim napetostima unutar redovitog vremena, mogli bismo reći između onoga što činimo i onoga u što vjerujemo, morali smo se suočiti s pitanjima koja se tiču vjere, razuma i posvjetovljenja. Upravo je to posljednje pitanje od osobite važnosti, ne samo kao pojava koja pobuđuje zanimanje na starom kontinentu i u razvijenim zemljama, nego i kao odnos s kulturama ostalih industrijaliziranih zemalja gdje se to nije uvijek uočavalo kao primjerice u SAD-u. Sigurno da je glede odnosa između ta dva poimanja vremena došlo do izvjesnih promjena ne samo u Europi već i u ostalim zemljama svijeta. Te su napetosti ipak pozitivne, budući da su prouzročile nove izazove i mogućnosti”, zaključio je na kraju prof. Michalski.