Vatikan, (IKA) – “Izvanredno iskustvo vjere, koje smo doživjeli prigodom smrti našega preljubljenog pape Ivana Pavla II. pokazalo nam je duboko jedinstvo Crkve u Rimu, Crkve koja je puna života i bogata revnošću: sve je to plod vaše molitve i vašega apostolata”, rekao je papa Benedikt XVI. susrevši se 13. svibnja u bazilici Sv. Ivana Lateranskog sa svećenicima i đakonima na službi u Rimskoj biskupiji.

U svom obraćanju Papa je rekao kako računa na njihove molitve, otvorenost i predanost “da bi ova naša ljubljena biskupija sve velikodušnije odgovorila na poziv koji joj je Gospodin povjerio”, jamčeći im istodobno “iskrenost svoje očinske ljubavi”. U nastavku govora Papa je rekao kako kvaliteta njihova života i njihove pastoralne službe kao da pokazuje “da smo ovoj biskupiji kao i u mnogim drugim biskupijama svijeta iza sebe ostavili onu krizu identiteta koja je mučila mnoge svećenike”. Ostaju ipak uzroci “duhovne pustinje” koji pritišću čovječanstvo našega doba te kao posljedica toga podrivaju Crkvu koja živi u tome čovječanstvu, nadodao je Papa, izrazivši strahovanje da bi oni mogli zaprijetiti i svećenicima. Zato je nužno, istaknuo je Papa, uvijek se iznova vraćati korijenima našega svećeništva, a taj je korijen samo jedan: Gospodin Isus Krist. “Dragi rimski svećenici, Gospodin nas naziva prijateljima, čini nas svojim prijateljima, pouzdaje se u nas, povjerava nam svoje tijelo u Euharistiji, povjerava nam Crkvu. Dakle moramo doista biti njegovi prijatelji, biti s njim iste misli, htjeti ono što on želi i ne željeti ono što on ne želi… Neka to bude naša zajednička odluka: vršiti, svi zajedno, njegovu svetu volju, u kojoj je naša sloboda i naša radost”, rekao je Papa.

Ali, svećenička služba, tumači Papa, po svojoj je naravi u Crkvi i za Crkvu. Ministerijalno svećeništvo ima konstitutivni odnos s tijelom Kristovim, u njegovoj dvostrukoj i nerazdvojnoj dimenziji euharistije i Crkve, euharistijskog tijela i crkvenoga tijela. Zato je svećenička služba amoris officium, služba Dobroga pastira, koji daje svoj život za ovce. Pritom je Papa citirao svoga prethodnika papu Ivana Pavla II. koji je rekao: “Misa je u apsolutnom smislu središte moga života i moga dana”.

Papa je također skrenuo svećenicima pozornost na crkvenu poslušnost, koja za svećenika u konkretnom životu znači nadasve poslušnost njihovu biskupu. Poslušnost, nastavio je Papa, nije nešto formalno, već je to poslušnost onomu koji je sam poslušan i predstavlja poslušnoga Krista. “Dok iskazujemo poslušnost biskupu iskazujemo je Kristu i čitavoj Crkvi, koju on predstavlja na tome mjestu”, rekao je Sveti Otac. Papa je još jednom podsjetio na homiliju koju je održao prije konklava, u kojoj je govorio o “svetom nemiru” koji mora nadahnjivati svećenike, nemiru da se svima donese dar vjere, da se svima donese spasenje koje jedino ostaje vječno.

Od presudne je važnosti, rekao je Papa u nastavku propovijedi, da se blizina i pozornost prema svima iskazuje uvijek u Kristovo ime te da uvijek vodi ka njemu. Sigurno da ta blizina i predanost iziskuju puno vremena, brige i truda. Zato je za svećenika, kako ne bi kao svećenik i kao osoba podlegao pod tim teretom, nadasve nužno duboko jedinstvo s Kristom, čija je hrana bila vršiti volju Očevu. Od Krista se svećenik također uči svećeničkoj askezi, rekao je Papa, dodavši kako ona ne smije biti tek nešto nuzgredno ili nekakav dodatni teret koji još više otežava dan svećeniku. “Naprotiv, u samom djelovanju moramo se naučiti prevladati same sebe, napustiti i predati svoj život”, istaknuo Papa.

A kako bi se to doista i ostvarilo i kako ne bi ostalo tek pusta želja, potrebno je izdvojiti vrijeme za prikupljanje snaga, a nadasve za molitvu i meditaciju. “Stoga je vrijeme provedeno u Božjoj prisutnosti pravi pastoralni prioritet, koji je u konačnici zapravo i najvažniji”, istaknuo je Papa. To je na konkretan način pokazao papa Ivan Pavao II. u svakoj prilici svoga života i svoje službe, rekao je Papa.

“Dragi svećenici, nikada nećemo moći dovoljno istaknuti koliko je naš osobni odgovor na poziv na svetost temeljan i odlučujući. To je uvjet ne samo da bi naš osobni pastoral bio plodonosan, već također, i još šire, da bi se na licu Crkve odražavalo Kristovo svjetlo”, poručio je Papa. Zato svećenik mora od sebe ukloniti sve ono što ga odvaja od Krista i što je u suprotnosti s njegovim poslanjem.
“U svojoj službi rimskog biskupa slijedit ću trag službe mojih prethodnika, prihvaćajući na osobit način dragocjeno naslijeđe koje je ostavio iza sebe Ivan Pavao II.: tim putem, dragi svećenici i đakoni, kročimo zajedno vedro i s pouzdanjem”, istaknuo je Papa u obraćanju svećenicima i đakonima na službi u Rimskoj biskupiji.