Vukovar je grad u kojem ozbiljno zvuče riječi praštanje i pomirenje

Vukovar, (IKA) – U Vukovaru je 26. listopada prije podne misnim slavljem i spomen-hodočašćem proslavljena 150. obljetnica Hrvatsko-slavonske metropolije. U crkvištu župne crkve Sv. Filipa i Jakova, svečanu euharistiju u zajedništvu s oko sedam tisuća vjernika-hodočasnika, mnogih redovnika i redovnica predvodio je zagrebački nadbiskup i metropolit Josip Bozanić.
Spominjući kako je izbor Vukovara za slavlje 150. obljetnice Zagrebačke metropolije za Đakovačku i Srijemsku biskupiju znakovit, mons. Bozanić je rekao kako će taj grad ostati zabilježen u hrvatskoj povijesti. “Ovo je grad hrvatske slobode”, rekao je zagrebački nadbiskup, tumačeći potom bitne odrednice kršćanskoga svjedočenja za Isusa Krista. “Svaki čovjek bez obzira je li toga svjestan ili ne, želi li to ili ne, ima apsolutnu potrebu za Kristom, ne može živjeti bez Krista. Stoga smo svi pozvani da učinimo Krista vidljivog”, rekao je mons. Bozanić, pozvavši nazočne da u Vukovaru posebice promatraju “Isusa koji šuti”, jer je ta šutnja molitva predanja u Božju volju iz koje on moli Oca da oprosti i njegovim mučiteljima. “Danas se kod nas često čuju riječi praštanje, oproštenje i pomirenje. Neki o tome veoma lako govore, dakako misleći na druge. Vukovar je grad gdje te riječi ozbiljno zvuče. Upirući pogled u Isusa raspetog na križu koji šuti, razmišljat ćemo o oproštenju i promjeni srca. O čijem oproštenju? Kakvo to odrješenje može dati čovjek? Možemo li mi živi – mi, koji smo još na životu – učiniti da više ne bude ono što je bilo, kao da nije ni postojalo? Niti jedan čovjek ne može izbrisati ono što se dogodilo. Nitko ne može popraviti prošlost. Ljudski opraštanje stiže, uglavnom, najviše do primirja. Sastoji se u tome da djelujemo kao da počinjena djela više ne postoje, kao da ništa više ne postoji. Sastoji se, uglavnom, u nekoj vrsti zaborava. A zaborav može značiti i podcjenjivanje, jer ostavlja onome koji je sagriješio protiv Boga i protiv ljudi teret krivnje u samoći, a onome koji se sjeća zla, bol zbog nečega neispravljenog. Zaboraviti je ono najviše što čovjek može učiniti: ali zaboravljajući krvnika zaboravlja se i žrtva, osobito ako više nije na životu. Čak i kada je žrtva prije smrti oprostila zločincu naneseno zlo, kad je očistila iz svog srca svaku mržnju, krvnikova savjest nije oslobođena od počinjenog zla. Čovjek sam po sebi ne može oprostiti grijeh drugog čovjeka”, rekao je zagrebački metropolit, ustvrdivši kako oproštenje nije u čovjekovoj, već u Božjoj moći.
Samo Bog oprašta, jer samo Bog spašava. Božje oproštenje ne poništava našu nesretnu povijest. Ono je otkupljuje. Bog nam je ponovno daruje po svom oproštenju, dopušta nam da je primimo skrušena srca. Ona nije više mjesto osude, nego otkupljena, nije više mjesto napuštenosti, nego spasenja”, zaključio je svoju vukovarsku propovijed nadbiskup Bozanić, tumačeći kako su sve patnje i smrti dio Isusove patnje i smrti te “su sakupljene u Božjem peharu kao suze njegove djece”.
Na euharistijskom slavlju sudjelovali su svi biskupi Metropolije te vojni ordinarij RH Juraj Jezerinac, tajnik HBK Vjekoslav Huzjak, provincijal franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda o. Lucije Jagec, svećenici sa svih strana biskupije, a od mjesnih civilnih vlasti župan vukovarsko-srijemski Nikola Šafer, vukovarski gradonačelnik Vladimir Štengl, dogradonačelnik Petar Mlinarić, predsjednik Gradskoga vijeća Pilip Karaula, predstavnici vojske i drugi.
Na početku misnoga slavlja sve je pozdravio dijecezanski biskup đakovački i srijemski Marin Srakić. Rekao je između ostalog: “Svaki jubilej prigoda je zahvale za prošlost i molitve za budućnost, pa neka takav bude i naš jubilej. Đakovačka i Srijemska biskupija ulaskom u Metropoliju dobila je vrijedne, časne i ugledne metropolite. Tko da se među njima neće sjetiti blaženog Alojzija Stepinca, kardinala Franje Šepera i nedavno preminulog kardinala Franje Kuharića? Đakovačka ili Bosanska biskupija imala je tešku, često krvavu povijest, mučilištvo svojih svećenika, redovnika i redovnica i brojnih vjernika, napose za vrijeme okupacije. Danas se naša biskupija nalazi pred novim izazovima i zahtjevima prema kojima ne smijemo ostati slijepi ni gluhi, nego ih čitati kao znakove vremena. Ona u ovome trenutku diše sinodskim duhom i hodom prema sveopćoj obnovi. Mnogi će se pitati, zašto ova proslava Metropolije upravo u Vukovaru. Mogli smo je održati u Đakovu. No, u ovom trenutku htjeli bismo da naša biskupija obilježi slavni jubilej onakva kakva jest, tj. kao biskupija nezacijeljenih rana, rekao je biskup. Došli smo u Vukovar koji jest i ostaje mrlja na savjesti Europe i čovječanstva. Došli smo u Vukovar uz obećanje da ni pod koju cijenu ne želimo živjeti kao zarobljenici prošlosti, ljudi bez pogleda na budućnost”.
Hodočasnici su nakon mise u velikoj procesiji, moleći posebno pripravljeni Križni put, pošli k memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata (udaljenom nekoliko kilometara od grada). Ondje je zaključnu katehezu i završnu molitvu predvodio biskup Srakić. Cjelokupni duhovni saržaj ovogodišnjega biskupijskog spomen-hodočašća u Vukovar bio je pod geslom “Prepoznati i navijestiti Kristovo lice”.