Würzburg, (IKA) – Duhovne vježbe za hrvatske svećenike i đakone iz Zapadne Europe o temi “Srcem vjerovati i ustima ispovijedati” – Rim 10,10 održane su od 25. do 28. veljače u Kući za duhovne vježbe “Himmelspforten” Biskupije Würzburg u Würzburgu, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Na vježbama, koje je predvodio dr. fra Darko Tepert iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, okupilo se oko šezdeset svećenika i jedan stalni đakon iz Njemačke, Švicarske, Belgije, Velike Britanije i Švedske. Sve ih je uime organizatora pozdravio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. Posebno je pozdravio nove svećenike u hrvatskoj pastvi u Zapadnoj Europi – fra Tomu Anđića u Bruxellesu, fra Ivana Čikaru iz Frankfurta, fra Filipa Mimicu iz Münchena, fra Antu Ivana Rozića iz Berlina, fra Josipa Sušića iz Kölna, fra Miju Šabića iz Stuttgarta i vlč. Roberta Ružića iz Mannheima. Uputivši pozdrav okupljenima u svoje ime i uime predsjednika Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu sarajevskoga pomoćnog biskupa Pere Sudara, ravnatelj za dušobrižništvo Hrvata katolika u inozemstvu fra Josip Bebić istaknuo je kako su dani duhovnih vježbi Božji dani, dani s Neba. “Dao Bog da svi doživimo ovih dana ljepotu, milosrđe i radost u zajedničkom slušanju Božje riječi, zajedničkoj molitvi i zajedničkom klanjanju pred Presvetim.” Na duhovnim su vježbama sudjelovali i delegati za hrvatsku pastvu u Švicarskoj fra Mićo Pinjuh, u Skandinavskim zemljama mons. Stjepan Biletić i u Francuskoj, Luxemburgu, Belgiji i Velikoj Britaniji vlč. Stjepan Čukman. U srijedu 27. veljače sudionici su zajedno pratili prijenos posljednje opće audijencije pape Benedikta XVI.
Duhovne vježbe fra Darko, doktor biblijskih znanosti i arheologije, sveučilišni profesor, viši asistent na Katedri Sv. pisma Starog zavjeta na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, počeo je riječima pape Benedikta XVI. iz pisma kojim proglašava Godinu vjere: “Vrata vjere koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova se praga može prijeći kada je Božja riječ naviještena, a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava.” U pet razmatranja nastojao se osloniti na pojedine odlomke Sv. pisma, počevši od 10. poglavlja Poslanice Rimljanima u kojem apostol potiče da je potrebno i srcem vjerovati i ustima ispovijedati. U prvom razmatranju dr. Tepert pojasnio je što znači vjerovati srcem. Istaknuo je da je srce sjedište čovjekovih ne toliko osjećaja koliko intelekta, uma, a osobito volje, pa je onda vjera prianjanje cijelom voljom osobe uz Boga. U drugom razmatranju nastavio je razmišljati o tome kako ustima ispovijedati vjeru. Tu se osobito oslonio na odlomak iz Ponovljenog zakona: “Čuj Izraele, Gospodin Bog naš, Gospodin je jedan, zato ljubi Gospodina Boga svoga…”, gdje je riječ o vjeri koja se ispovijeda ne samo nekim redovitim poučavanjem nego i životom na putu. Tu je važno neprestano podsjećanje na Božja djela kako bismo mogli promijeniti same sebe, tj. dozvoliti Bogu da nas promijeni, da možemo navijestiti i drugima tu našu osobno proživljenu vjeru. U trećem je razmatranju obrađena tema “Ista vjera i novo svjetlo”. Na temelju 16. poglavlja Lukina evanđelja o zakonu i prorocima razmišljalo se o vrijednosti onoga staroga koje je s jedne strane zakon i proroci, odn. Stari zavjet, a s druge strane to su svi naši osobni običaji, načini razmišljanja, čak i osobne predrasude od kojih se čovjek treba znati osloboditi da bi ih onda mogao vrednovati, odnosno vrednujući što je dobro u starome, na tome nacijepiti novo. Novo je Isus Krist i Kraljevstvo Božje koje je došlo u Isusu Kristu. U četvrtom razmatranju bila je riječ o vjeri zajednice, na temelju 2. poglavlja Djelima apostolskih. Nakon silaska Duha Svetoga na Pedesetnicu Petar donosi svoj opširan govor nakon kojega slušatelji pitaju njega i ostalu jedanaestoricu, što im je činiti. Petar je odgovorio da je potrebno obratiti se, krstiti i primiti dar Duha Svetoga. Na temelju takvog prihvaćanja poziva na obraćenje i ulaska u zajednicu vjere i dara Duha Svetoga oblikuje se nova zajednica. U toj prvoj kršćanskoj zajednici istaknuto je zajedništvo, lomljenje kruha, dakle važnost euharistije, kao i važnost molitve i zajedništva u materijalnim dobrima, znači pridonošenja za potrebe drugih. Važno je da svećenici znaju u svim pojedinostima vrednovati te karakteristike zajednice koja je tu istaknuta kao ideal kojemu treba neprestano težiti. U petom razmatranju bila je riječ o vjeri koja daje sigurnost, na temelju Markova evanđelja gdje uskrsli Isus daje posebne sposobnosti svojim učenicima, čak i neke sposobnosti da vrše čudesna djela, a sve to kao znak sigurnosti koji imaju u vjeri. Upravo s tim posljednjim razmatranjem pokušalo se učvrstiti tu sigurnost i u osobnu vjeru svakog pojedinca. Na kraju duhovnih vježbi dr. Tepert izrazio je veliko zadovoljstvo tim susretom s hrvatskim svećenicima iz Zapadne Europe, ocijenivši ga “obostranim obogaćenjem”.