Istina je prava novost.

XV. festival žudija održan u Mliništu

Mlinište, (IKA) – Petnaesti festival žudija, čuvara Kristova groba, održan je na Uskrsni ponedjeljak, 6. travnja, u Mliništu, neretvanskoj župi Vidonje. Ove godine na festivalu su sudjelovale 33 skupine žudija iz župa iz cijele Hrvatske koje njeguju tradiciju stražara Kristova groba. Među njima bili su čuvari Kristova groba iz Vareša u Bosni te kuburaši iz Lobora i Marije Bistrice. Festival je počeo dolaskom žudija, susretom zapovjednika te smotrom svih žudija, poslije koje je uslijedila vožnja lađama Neretvom gotovo tisuću sudionika do župne crkve Srca Isusova i Marijina. Nesvakidašnji prizor velikog broja žudija u životopisnim odorama zabilježio je poznati fotograf Šime Strikoman koji je uslikao milenijsku fotografiju. Festivalu koji je na jedan dan oživio na najbolje mogući način ovu neretvansku župu koja je izrodila mnoge svećenike i redovnice, između ostalih i splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, nazočili su i zamjenica župana Dubrovačko-neretvanske županije Marija Vučković, načelnik općine Zažablje Ivan Obradović, župnik župe Vidonje don Damir Bistrić. Uz njih bili su i mnogi svećenici koji su došli u pratnji žudija iz svojih župa. Na festival su došli mnogi posjetitelji iz okolnih mjesta te mnogih gradova Lijepe Naše.
Euharistijsko slavlje u prepunoj crkvi Srca Isusova i Marijina predvodio je nadbiskup Barišić. Pozdravljajući okupljene, na poseban način čuvare Kristova groba pristiglih iz cijele Hrvatske od Marije Bistrice pa sve do Vidonja, rekao je kako ga veseli iz godine u godinu čuti i vidjeti da razina čuvara Isusova groba u Svetom trodnevlju u župnim zajednicama poprima dublji duhovni izričaj i liturgijsko ozračje. “Različiti su običaji čuvanja groba, ali sve nas povezuje Uskrsli iz groba, Krist Gospodin. Zato radost uskrsnuća, koju s nama dijeli pobjednik smrti, želimo i mi čestitati i podijeliti jedni s drugima. On, koji je digao grobni kamen, neka, na početku misnog slavlja, otvori i naša srca za susret s Njime. Najveća sigurnost i osiguranje čovjeka jest pečat i straža, ali u slučaju Kristova uskrsnuća, ta najveća ljudska sigurnost, pada. Oni, koji su mislili da Isus ostane u grobu, izgubili su ne bitku, nego rat”, rekao je nadbiskup. U nastavku zapitao se jesu li se možda žudije “razbježale i pobjegle tražeći egzil danas u Vidonjama, u strahu od Njegove osvete?”. Dodao je: “u svakom slučaju drago mi je kao nadbiskupu Splitsko-makarske nadbiskupije i kao sinu ove male župne zajednice da vas danas možemo ugostiti. Ali, ne bojte se, nema osvete. Krist se ne osvećuje, nego oprašta i spašava. Ali vi niste dio poražene vojske stražara na Isusovu grobu, nego najbolji dio Njegove Crkve. Ne može svatko biti član čuvara Isusova groba u svojoj župnoj zajednici. To mogu biti samo oni najbolji”. Nadbiskup je priznao kako on nije nikada bio čuvar Isusova groba, ali se zapitao što čuvar Isusova groba u Svetom trodnevlju razmišlja. “Sigurno o velikoj ljubavi i neizmjernoj Isusovoj pažnji prema nama. Čuvari Isusova groba ne dijele samo zajednički doručak i večeru, nego svakako dijele i svoje duhovno iskustvo jedni s drugima”, rekao je. Pozvao je žudije, kao i sve nazočne vjernike, da ne budu čuvari Isusovog groba, već oduševljeni svjedoci i radosni navjestitelji Njegova uskrsnuća. Zaželio je da svi mogu reći: “Uskrsnu Krist, Bog moj i sve moje!”
Svim sudionicima skupa čestitku i pozdrav uputio je i nadbiskup Martin Vidović, koji je rodom iz Vidonja.
Nakon euharistijskog slavlja u crkvi se nastavio program festivala. Ante Nadomir Tadić Šutra, književnik i skladatelj, recitirao je nekoliko svojih pjesama i predstavio svoju knjigu “Luč Hrvata”. Uslijedio je središnji događaj festivala, u kojem su se predstavljale pojedine skupine žudija te izvodili dramatski pad i bijeg stražara s Kristova groba u noći vazmenog bdjenja, kada na zvuk svečane pjesme “Slava na visini Bogu” žudije kao mrtvi padaju po podu dok Isus uskrsava. Svaka skupina na svoj specifičan način izvela je pad i bijeg s Isusova groba, no kao zanimljivost festivala bili su žudije iz župe Vid koje, jedine ostaju i nakon “padanja” na ponoćki i sudjeluju potom sutradan na misama u župi. Po završetku predstavljanja druženje se nastavilo ispred crkve gdje je bio organiziran prigodni program i zajednički domjenak za sve okupljene.