Zagreb, (IKA) – Stanje i perspektive apostolsko-pastoralnog djelovanja redovnika i redovnica u Republici Hrvatskoj bila je tema XXIII. redovničkog tjedna održanog 21. i 22. rujna u franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi. Sve je na početku pozdravio predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara fra Ivan Paponja TOR i izrazio nadu da će predavači i razgovori na susretu pružiti redovnicama i redovnicima orijentaciju i praktične smjernice za apostolat i pastoralni rad u ovom času hrvatskoga društva i njegova ubrzanog razvoja.
Prvo predavanje “Smjernice Vijeća za posvećeni život HBK” održao je predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i udruge apostolskog života gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Vijeće za ustanove posvećenog života i udruge apostolskog života je tijelo Hrvatske biskupske konferencije usmjereno prema redovništvu. Biskup Bogović pokušao je u svom izlaganju prikazati što je učinila HBK glede posvećenog života na našim prostorima. Zatim je predstavio rad Mješovite komisije kao zajedničkog tijela HBK, HKVRP i HUVRP, govorio je o plodnim susretima biskupa-članova HBK i provincijala, o dva susreta viših redovničkih poglavarica i članova Stalnog vijeća HBK. Teme kojima su se te strukture bavile različite su: od financijskih pitanja, ugovora sa župama, nacrta ugovora o preuzimanju službi redovnica u crkvenim ustanovama do pastorala zvanja, mjesta i uloge redovništva u Crkvi, karizmatskih pokreta i seminara, pastorala u mjesnoj Crkvi i redovničke karizme. Biskup Bogović kratko je prikazao pothvate Vijeća za ustanove posvećenog života u vremenu njegova predsjedanja.
U raspravi koju je animirao fra Petar Cvekan OFM, redovnice i redovnici iznijeli su prijedloge da se Vijeće za ustanove posvećenog života češće sastaje, da nastavi rad Mješovita komisija, da bude veća suradnja između redovnika, redovnica i HBK, izrazili su želju da “propusnost” u crkvene strukture bude veća, da se pojača unutarcrkvena komunikacija. Nakon kratkog odmora i pripreme zajedno se slavila euharistija koju je predvodio biskup Bogović.
Popodnevni rad animirao je voditelj Komisije HKVRP za evangelizaciju fra Ivica Petanjak OFMCap. Temu “Zakonodavstvo Crkve o pastoralnom djelovanju redovnica i redovnika u hrvatskoj Crkvi” obradio je dr. fra Viktor Nuić OFM. Navodeći brojne citate iz crkvenih dokumenata, predavač je istaknuo da je apostolat temeljna komponenta posvećenog života. Redovnici i redovnice su nužno i duboko angažirani u Kristovu poslanju i njihov poziv obuhvaća i zadaću da se oni posvete poslanju, koje je bitni dio svakog posvećenog života. Fra Viktor istaknuo je dva osnovna vida apostolskog poslanja redovnika i redovnica: 1) svjedočenje posredstvom života odnosno primjerom vlastita života i 2) djelatni apostolat kao vanjski vid koji spada u samu narav redovničkog života. U drugom dijelu izlaganja kratko je prikazao što sve obuhvaća apostolat redovnika i redovnica. Povijest redovništva zaista je živa egzegeza Isusovih riječi: “Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće…”. U raspravi nakon predavanja bila su dotaknuta pitanja o tome koliko su redovnički ambijenti privlačni, što redovnici još mogu činiti i na kojem mjestu djelovati, jesu li svjedoci? Dan je završio molitvom Večernje.

U subotu 22. rujna susret je animirala s. Martina Koprivnjak, sestra Naše Gospe. Dopodnevno predavanje “Zahtjevi redovništva u župskom i ne-župskom pastoralu” održala je doc. dr. s. Valentina Mandarić, franjevka od Bezgrešne. U uvodnom dijelu istaknula je da je redovništvo u Hrvatskoj aktivno uključeno u ostvarenje temeljnog poslanja Crkve – navještaja Kraljevstva. To poslanje se odvija u uprisutnjivanju Krista u svijetu. Božji tragovi često su zameteni u današnjem svijetu te su stoga potrebni redovnici kao znak Božje ljubavi. Govoreći o redovničkoj karizmi pred novim zahtjevima suvremenog pastorala, postavila je pitanja o tome što učiniti da posvećeni život progovori jezikom razumljivim suvremenom čovjeku, jesu li redovnici spremni ići onamo gdje je potrebno – na rubna mjesta, jer je zadaća redovništva otkrivati goruće probleme čovjeka i na njih odgovoriti vlastitom karizmom. Dalje je istaknula mjesto redovništva u izgradnji novog lica pastorala, u suradnji s laicima. S. Valentina govorila je i o školi kao o privilegiranom mjestu za promicanje vlastitog stila i apostolata. Redovništvo treba biti opredijeljeno za siromašnog, malog čovjeka, a mediji i kvalitetna suradnja s njima daje mogućnost redovnicima za komunikaciju s društvom i u društvu. Na kraju je predavačica istaknula važnost “samostanskog” pastorala, stvaranja duhovnih oaza gdje bi se pojedinci mogli izbliza susresti s posvećenim životom i naglasila da samo življeno iskustvo može danas postati poruka za druge.
Nakon kratke rasprave i odmora koreferat na istu temu iznio je fra Robert Perišić OFM “iz perspektive života koji na župi živi već deset godina”, kako se sam izrazio. Predavač je na početku izrekao uvjerenje da redovnički život kao takav ne treba biti podređen nikakvom pa ni pastoralnom djelovanju. Kao redovnici “ne moramo sve činiti, ne moramo svi sve činiti, moramo si ostaviti vremena za Gospodina jer prazni ne možemo ništa”. Fra Robert govorio je o potrebi kvalitetnog zajedničkog života, o osobnom duhovnom iskustvu redovnika, o hagioterapiji unutar zajednica, o radu s ovisnicima, o duhovnim centrima, o duhovnim susretima po župama, o važnosti komunikacije, o misijama. Zapitao je sebe i nazočne: “Možemo li prihvatiti izazov da barem djelomično otvorimo naša vrata ljudima”? Da bismo to učinili, potrebno je živjeti ono što govorimo, poručio je.
U podne su svi zajedno slavili euharistiju koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić. U propovijedi, tumačeći Lukin izvještaj o pozivu apostola Petra, biskup je istaknuo da redovnici oslonjeni na Gospodina mogu i nemoguće, ako se rukovode u životu Kristovim temeljnim raspoloženjem: “Evo dolazim, Bože, vršiti volju tvoju”. Biskup Košić pozvao je redovnice i redovnike “gledati ono što dolazi i u tome pronaći Krista, ne zapetljati se u prošlosti”, povjerovati Gospodinovoj riječi: “Ne bojte se” i poći ususret hrvatskom društvu te tako pronaći jedino blago, jedini pravi životni dobitak – Krista.
Predavanje “Redovništvo pred izazovima naših društveno-političkih prilika” održao je dr. fra Ivan Šarčević OFM. Započeo je pitanjem kako učiniti da Evanđelje bude izazov redovnicima a onda i čitavu svijetu. Iznio je svoje razmišljanje u kratkim poticajnim tezama u kojima je istaknuo da smo došli u situaciju da nam izvan Crkve biva nametano i domoljublje i vjera. Zato je pred redovnicima zadatak nacionaliziranu vjeru pročistiti Evanđeljem. “Danas vlada moralna nevjerica da vrijedi biti dobar, a za dobre ciljeve izabiru se loša sredstva… Dosta nam je Crkve koja se stalno bori s prošlošću… S kim mi još ratujemo? Redovništvo je u krizi zato što smo se zatvorili temeljnim pitanjima, činimo autocenzuru, imamo strah od slobode, od istine, nedosljedni smo u svjedočenju”. Redovništvo treba preispitati svoj odnos prema svijetu. Moralnost je područje na kojem smo obvezni raditi, to je zajedničko područje politike i vjere. Moderno redovništvo bavi se samo sobom. Pogrešno je najprije sebe usavršiti: “Radi, pa ćeš se usavršiti!” Predavač je kratko prikazao tri modela po kojima treba živjeti svaki kršćanin, a pogotovo redovnik: Benedikt, Franjo i Toma More. Na kraju je fra Ivan odlučno pozvao sve: “Prestanimo mijenjati sebe, trebamo mijenjati svijet oko sebe, ne nasilno, nego Evanđeljem”. Uslijedila rasprava na temelju iznesenog. Na kraju je predsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. Marija-Ana Kustura SMI zahvalila predavačima, svim sudionicima XXIII. redovničkog tjedna i domaćinima Tjedna. U završnoj riječi izrazila je nadu da će ovi susreti pozitivno utjecati na kakvoću apostolsko-pastoralnog djelovanja redovnica i redovnika u sadašnjem trenutku i u stvarnim potrebama naše Crkve.