Uzoriti gospodine Kardinale,
preuzvišeni gospodine Apostolski nuncije,
subraćo u episkopatu i prezbiteratu,
predstavnici građanskih vlasti,
braćo i sestre!

Istinski se radujem što ponovno mogu biti s vama u Zagrebu, predvodeći ovo predivno slavlje, kao radosno i snažno očitovanje vjere u pobožnosti prema našoj nebeskoj Majci. Srdačno zahvaljujem uzoritom gospodinu kardinalu Josipu Bozaniću, nadbiskupu zagrebačkom, za ljubazni poziv i radosnu prigodu što sam danas s vama.
U živome sjećanju nosim duboke dojmove svojih dolazaka u Zagreb. Nezaboravni su po tome što su nastali tijekom pohoda Hrvatskoj sluge Božjega pape Ivana Pavla II.
Bio sam ovdje u rujnu 1994. godine, kada vas je on pohodio prvi put i kada smo s njime slavili veličanstvenu euharistiju na prostoru zagrebačkoga hipodroma. Sjećam se i večernje molitve u ovoj prvostolnici, ispunjenoj suzama radosnicama i zahvalnošću hrvatskoga naroda. Bio sam s vama i 1998., u slavlju beatifikacije uzornoga pastira ove drevne Crkve zagrebačke, bl. Alojzija Stepinca. Zato mi je osobito drago što mogu biti na njegovu grobu i danas u godini spomena na 50. obljetnicu njegove svete smrti.
Po tim je slavljima Zagreb ostao živjeti u meni kao mjesto molitve i pjesme, privrženosti Crkvi i vjernosti Petrovu nasljedniku.
To zajedništvo molitve nas povezuje trajno i posvuda, a Bog po svojoj Majci, po blaženicima i svecima ne dopušta da ono bude prekinuto. Došao sam k vama potvrditi vam tu blizinu i u zajedničku molitvu stopiti naše nakane, osobito za vjernike ovoga lijepog grada.
Pobožnost prema Majci Božjoj uvijek je bila vrlo živa i duboko ucijepljena u hrvatskome narodu. Tako je i svetkovina nebeske Zaštitnice grada Zagreba, s naslovom: „Marija, Majka Božja od Kamenitih vrata”, osobito draga vjernicima Zagrebačke nadbiskupije.
Radi se o pobožnosti ukorijenjenoj u dušama i prenošenoj od naraštaja do naraštaja, kao trajno upaljeni plamen u srcu.
Povijest vjere i nade, boli i odvažnosti, podnesenih patnja i neprestanoga duhovnog preporoda pod majčinskim okom Gospe, Nebeske Gospođe, koju vi zazivate i kao „najvjerniju Odvjetnicu Hrvatske”.
Za tolike vjernike privlačno mjesto, kojemu ćemo se uputiti u procesiji i u kojemu se čuva Bogorodičin lik, dom je Djevice Marije, smješten tik uz vaše domove.
I u teškim godinama vaše povijesti to je mjesto za vjernike grada Zagreba duhovno vrelo koje je hranilo i učvršćivalo vjeru. Vaš blaženi nadbiskup Alojzije Stepinac, nalazio je u pobožnosti prema Bogorodici snagu i okrjepu u hrabrome svjedočenju koje nam je ostavio.

Kako reče Ivan Pavao II. u homiliji mise beatifikacije nadbiskupa Stepinca u Mariji Bistrici: „Blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas, da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik.” (3. listopada 1998.)
Bezbrojni su Hrvati koji su tijekom stoljeća prigibali koljena pred „Majkom Božjom od Kamenitih vrata”, kako bi joj povjerili svoje muke, brige i nade, te su od nje crpili svjetlo, potporu i utjehu.
U današnjemu svijetu postoji sve veće zanimanje za Bogorodicu Mariju.
U ovo naše doba elektronike i kompjutera, svemirskih osvajanja i umjetnih satelita; u vremenu u kojemu znanost i tehnika dosežu sve više ciljeve, te dok istodobno svijet živi u opasnosti da postane nehumanijim, kršćanski puk osjeća potrebu obnovljene marijanske gorljivosti za ponovni povratak vrjednota, za čovječniju i kršćanskiju budućnost.
Dok, s jedne strane, osjećamo snagu nadolazećega permisivizma i prevladavajućega hedonizma, s druge strane osjećamo sve veću potrebu Marijine pomoći te stoga pobožnost prema Njoj zadobiva snažan zamah.
Rastuće zanimanje za Presvetu Djevicu koje se primjećuje u svijetu proizlazi iz sržne intuicije Crkve, prema kojoj je Marijin lik – premda nije središte kršćanstva – ipak vrlo važan za kršćanina i kao takav je u srcu otajstva Utjelovljenja. To je u skladu s naumom Oca i s Kristovom voljom. Sin Božji došao je među nas po Presvetoj Djevici Mariji, primili smo ga od nje. Uistinu, on želi da idemo k njemu po Mariji.

Od trenutka kada je sam Bog izabrao taj put, kako bi došao među nas, ne možemo naći bolji da dođemo k Njemu.
Marijin poziv i poslanje jest darivanje Krista ljudima i dovođenje ljudi k Bogu.
Vjerodostojna pobožnost prema Djevici Mariji dovodi do Krista, od koga proizlazi sva njezina veličina i dar, i čime se ucjepljuje u Crkvu, koje je ona izniman pralik.
U Apostolskoj pobudnici Marialis cultus pape Pavla VI. Nalazi se vrlo znakovita rečenica: „Na put svakog čovjeka, znao on to ili ne znao, Bog Otac je u čovječanstvo postavio Marijin lik, lik majke i sestre, kako bi u duhu služenja bdjela nad njim i upravljala njegove korake prema životu.” (AAS 114-115)
Na nižoj razini od Kristove, ali zajedno s njim i u njemu, Blažena Djevica Marija prisutna je i djeluje u Crkvi i u svijetu za spasenje svakoga muškarca i svake žene.
Blažena Djevica je stvorenje najbliže Bogu i, istodobno, po majčinskoj je brižnosti najbliža svakomu čovjeku.
Bogorodica se, kao što smo čuli u Evanđelju ove mise, odmah nakon Naviještenja dala žurno na put, kako bi otišla pomoći svojoj rođakinji Elizabeti. Blizu nam je posebno kada smo obuzeti problemima i životnim poteškoćama.
Kao brižna Majka, Marija nam pokazuje pravi put kojim nam je ići kroz život.
Na Istoku se Bogorodica časti na mnogim mjestima kao „Hodigitria”, kao ona koja pokazuje pravi put.

Danas nam Blažena Djevica Marija želi pokazati da je temeljeno pitanje za budućnost – i za građansku budućnost – pitanje vjere.
Danas je vjera stavljena na tešku kušnju: smjerovi razmišljanja i načini življenja idu u suprotnome smjeru i potkopavaju vrjednote koje stoje u temeljima ljudskoga suživota.
Bez ikakve dvojbe, ima mnoštvo problema za budućnost koji stežu današnje društvo: socijalna i gospodarska pitanja, kulturalni i ekološki problemi. Svi oni zaslužuju pozornost i zalaganje, ali ne mogu naći pravedno rješenje, ako se Bog ne stavi u središte. Pitanje vjere ostaje temeljno, da bi se i u budućnosti sačuvao naš identitet.
Vjera je bila važan čimbenik u životu naroda ove vaše zemlje. Bila je temeljna sastojnica, tako da je na početku XVI. stoljeća Papa Lav X. dodijelio hrvatskomu narodu znakovit naslov „antemurale Christianitatis”, „predziđe kršćanstva”.
U zadnjim je godinama Hrvatska učinila neporecivi napredak. Ali blagostanje i napredak, da bi ostali humani, trebaju svjetlo vjere, trebaju ono svjetlo i onu snagu koja dolazi od Boga.
Zato, skupa s blagostanjem i napretkom, mora rasti i privrženost vjeri i vlastitim vrjednotama ove zemlje.
Marija je napredovala u hodu vjere i ostala je vjerna sve do križa.
Njezinom pomoći, zagledani u Nju i mi moramo rasti u svojoj vjeri i biti pobjednici u borbi između dobra i zla koja postoje u svijetu i u nama samima.

Toliko je puta potvrđeno i ostvareno obećanje vjernosti hrvatskih pastira i vjernika njihovoj kršćanskoj vjeri i gorućoj i vjernoj ljubavi prema Majci Božjoj, i pred komunističkim režimom i za vrijeme zadnjega rata.
Ova je vaša nadbiskupija nedavno počela živjeti u novim crkvenim okolnostima i granicama. Na njezinu je području ponovno uspostavljena Sisačka biskupija i utemeljena Bjelovarsko-križevačka biskupija. Drago mi je da sam izbliza mogao sudjelovati u tim radosnim događajima koji su novi poticaj za snažniju crkvenu zauzetost, za prisutnost vjernika u društvenim događanjima, za novu vjernost našemu poslanju.
Znam, braćo i sestre, da vas u životu puno toga opterećuje, ali znam i to da imate izvanredne uzore svetosti za ustrajnost u dobru. Posebno molim za mlade koji često dolaze pred Marijin lik na Gornjemu gradu. Dok prema njoj pružate svoje ruke i srce, ona u vaše živote stavlja dragocjenost kršćanske ljubavi. Od nje je Hrvatska preživjela u prošlosti; od nje može živjeti i ubuduće. I vi, roditelji i stariji, ne ustručavajte se svoje obitelji povesti k njoj.
A i ja ću, na povratku u Rim, nositi u sebi njezin pogled i vaše nakane. Rado ću se u mislima vraćati u ovu prvostolnicu i na Kamenita vrata.
Neka nam Nebeska Majka pomogne razumjeti da je i za današnje ljude bitno ono što je vječno, što je beskonačno.
Neka nam i procesija, koja će se oblikovati i uputiti na kraju mise pomogne da potražimo utočište pod zaštitom Majke Božje i naše Majke.
Amen.