Istina je prava novost.

"Za Križen na otoku Hvaru"

Nova knjiga fra Bernardina Škunce predstavljena u dvorani franjevačkog samostana Hercegovačke provincije u zagrebačkoj Dubravi

Zagreb, (IKA) – Nova knjiga fra Bernardina Škunce o jedinstvenoj laičko-pučkoj pobožnosti koja traje više od 500 godina, a 2009. uvrštena je u popis nematerijalne duhovne baštine UNESCO-a – “Za Križen na otoku Hvaru” – objavljena u suizdanju Biskupskog ordinarijata u Hvaru i Glasa Koncila, predstavljena je 20. ožujka u dvorani franjevačkog samostana Hercegovačke provincije u zagrebačkoj Dubravi. O knjizi su govorili Jozo Čikeš, predsjednik Udruge “Pasionska baština”, Anton Šuljić, svećenik i književnik, te Joško Ćaleta, etnomuzikolog. Riječi zahvale izrekli su autor Škunca i v. d. direktora Glasa Koncila Stjepan Pogačić, a uime domaćina događanja dobrodošlicu prisutnima zaželio je odgojitelj bogoslova fra Ljubo Kurtović. U glazbenom dijelu promocije nastupili su Tomislav Škunca i Anton Šuljić.
Predstavljajući sadržaj knjige, koja u četiri dijela cjelovito prikazuje religijsko-antropološku, liturgijsko-pučku i vjerničko-egzistencijalnu dimenziju hvarskih križnih ophodnji, pjevanja, molitava, simbola i duhovnih raspoloženja procesije Za Križen, Jozo Čikeš istaknuo je da je riječ o pučkoj pobožnosti te da autorov pristup nije ponajprije teološki već kulturološki i antropološki.
Anton Šuljić je, prenoseći svoje doživljaje hvarskih procesija, istaknuo naboj mještana koji s procesijom živi cijelu godinu, vlastito iskustvo katarze te sklad riječi, daha i glasova u pjesmi. Ta knjiga je, premda znanstveno djelo, monografija, i svjedočanstvo o tome “što liturgija može, što vjera može i što još uvijek postiže u onom segmentu u kojem ona postaje tradicijom, dijelom kulture”. “Vjera koja ne stvara kulturu, pa i vjera koja ne stvara novu kulturu gotovo da se nije otjelovila na ispravan način. Ovdje imamo svjedočanstvo otjelovljene vjere koja je još uvijek živa”, zaključio je Šuljić. Etnomuzikolog dr. Joško Ćaleta osvrnuo se na vrijednost crkvenoga pučkog pjevanja, tj. glazbeno-lirsku sastavnicu procesije. Premda živimo u vremenu napuštanja tradicije, upravo je otočnost, opreka zatvorenosti i slobodne komunikacije, kadra čuvati najbolje, pa tako i procesiju Za Križen, koja je stoljećima bila sociološko obilježje, tipično duhovno, društveno i kulturno nasljeđe, kazao je Ćaleta.