Draga braćo i sestre!
Starozavjetni Božji narod hodio je u uvjerenju da je Bog – Bog živih, te da je zajedništvo s njime jedini način da čovjek uđe u život. Patnja prihvaćena iz vjernosti prema Bogu postala je u ozračju iskustva Božje blizine u različitim životnim nedaćama kolijevkom i biblijske vjere u vječni život te u uskrsnuće mrtvih. U punini vremena utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist, posvjedočio je da Božji naum spasenja prolazi kroz patnju i smrt njegova svjedoka. U mučeničkoj žrtvi, na koju je dragovoljno pristao, Isus je dao najviše svjedočanstvo slobode i vjernosti poslanju što mu ga je povjerio Otac.

Crkva naša đakovačka i srijemska obilježava ove 2004. godine 1700. obljetnicu ranokršćanskih mučenika Panonije Srijemske, slavi “Godinu svetih srijemskih mučenika” te nastoji hraniti se duhovnom baštinom odlučnog svjedočanstva svijetle vojske mučenika koji su svoje vjerničko predanje Isusu Kristu posvjedočili slobodom za mučeniku smrt. Ulazeći u otajstvo mučeničkog svjedočanstva produbljujemo svijest da “Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Mt 20,28). U njemu prepoznaje mučenika Božjega u izuzetnom smislu. U njegovu su mučeništvu prisutne oznake u kojima otkrivamo zakon mučeništva i po kojima prepoznajemo i svako drugo mučeničko svjedočanstvo: iskusio je okrepu Božje milosti u trenutku mučeničke tjeskobe (usp. Lk 22,43); šutio je i bio strpljiv pred optužbama i pogrdama (usp. Lk 23,9), nevin je te suci na njemu ne nalaze krivnje (Lk 23,4.14), zaboravlja vlastitu patnju i prihvaća raskajanog razbojnika (23,28.43), oprašta čak i samim svojim progoniteljima (Lk 22,51; 23,34). Krist je, zato, uzor mučenika. Po njegovu uskrsnuću od mrtvih i sama je mučenička smrt potvrđena kao trenutak proslave te afirmirana kao pobjeda nad svakim oblikom grijeha i smrti (usp. Iv 13,31-32; 15,13). Mučeništvo se tako očituje kao najviši oblik slobode.

Isus Krist je, stoga, svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem oslobodio one koji u njega vjeruju za savršenu ljubav. Snagom dara Duha, on raspeti i uskrsli Gospodin oslobađa svoje vjernike za nesebično darivanje, za umiranje sebi, za prihvaćanje patnje iz ljubavi – za smrt i istodobno za puninu života u Trojstvenom zajedništvu. Zato nam Uskrsni blagdani srca ispunjaju radošću. A slavlje otajstava ispunja nas milosnom snagom, potrebnom za autentično kršćansko svjedočanstvo te za postojanost i vjernost kršćanskoj preobrazbi ovoga svijeta po kojoj se čitavo društvo počinje oslobađati “robovanja pokvarljivosti”, te sudjelovati “u slobodi i slavi djece Božje” (usp. Rim 8, 21-23).

Sa željom da nas bogata baština svjedočanstva ranokršćanskih mučenika Panonije Srijemske o ovogodišnjim uskrsnim blagdanima sve potakne na još snažnije suobličenje Raspetome i Uskrslome, da nas sve ispuni nutarnjim mirom, vedrinom srca i pogleda, te osnaži idealizmom i samoprijegornom velikodušnošću, svima Vama draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i svi ostali dragi suradnici, neka je milošću ispunjen i blagoslovljen Uskrs!

U Đakovu, o svetkovini Vazma – Uskrsnuća Gospodnjega 2004.

†Đuro Hranić, pomoćni biskup
†Đuro Gašparović, pomoćni biskup

†Marin, biskup