Rim, 23. 11. 1998. (IKA) – Otmice ljudi kako bi se iznudila otkupnina, pojava su koje se pribojava svako društvo. Nerijetke su u Italiji, osobito na jugu te zemlje i na Sardiniji, a otmičari redovito od obitelji otetoga traže izuzetno visoke novčane iznose kao otkupninu, dok istodobno najstrožem zatočeništvu izlažu otetoga. Nije rijedak slučaj da otetome i odrežu dio tijela, poput uha ili prsta, kako bi obitelji izložili psihološkom pritisku.
Razgovor s jednim od otetih, Giuseppeom Soffiantinijem, prenio je 22. studenoga posebni prilog “Roma-Sette” talijanskoga katoličkog dnevnika “Avvenire”. “Roma-Sette” je, inače, tjednik Rimske biskupije, koji je u ovom broju na razmišljanje svojih čitatelja želio predložiti temu oproštenja, služeći se upravo gorkim iskustvom otete osobe, koja je u zatočeništvu provela čak 8 mjeseci. “Pravda mora ići svojim putem, no savjest može oprostiti”, izjavio je Soffiantini. “Tko griješi mora i platiti, no kazna ne mora biti mučenje ili pak zatočeništvo nalik onome kojega sam ja pretrpio. Konačni cilj kazne trebao bi biti popravak, kazna mora nastojati pomoći, a ne još dodatno pogoditi osobe koje se već ionako nalaze u teškim prilikama”, ističe Soffiantini. Kada govori o svojim otmičarima, Soffiantini ističe da je “možda pretjerano misliti kako će se pokajati”, ali smatra da i oni “doživljavaju trenutke čovječnosti”. To je primijetio, ističe, svaki puta kada su primjećivali da se osjeća loše i da mu se zdravstveno stanje pogoršava, jer su mu pokušavali pomoći. “Jednom su mi donijeli pečene jabuke”, posvjedočio je Soffiantini, ističući kako je u zatočeništvu dugo molio, pa i za svoje otmičare koji su “psovali Majku Božju”, kako bi se “popravili i postali bolji”.