Đakovo, (IKA/TU) – U organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja i Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK u Đakovu je 14. ožujka održan peti susret drugog ciklusa studijskih dana o socijalnom nauku Crkve s temom “Nasilje u hrvatskom društvu”. Okupljene, među kojima je bio i đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, na početku susreta pozdravili su voditelj Ureda doc. dr. Vladimir Dugalić i pročelnik Centra mr. Gordan Črpić. Dr. Dugalić u uvodu je istaknuo kako je povod za odabir teme susreta bila zabrinjavajuća učestalost raznih oblika nasilja u Hrvatskoj i svijetu.

Na početku predavanja “Antropološki uzroci i suvremeni oblici nasilja” dr. Dugalić istaknuo je kako je nasilje, nažalost, sastavni dio ljudske povijesti i prisutno je već i na prvim stranicama Svetoga pisma. Premda je definiranje samog fenomena nasilja zbog njegove višedimenzionalnosti otežano, moguće je ipak uočiti kako je riječ o agresiji, tj. nanošenju bilo fizičke ili moralne štete, prije svega, drugoj osobi. Nasilje je napad na ljudsko dostojanstvo i temeljna prava koja iz tog dostojanstva proizlaze. Prvi izvor nasilja stoga treba tražiti u negaciji transcendentalnog dostojanstva čovjeka, koja se očituje u grijehu sebičnosti, izraženog u oblicima netolerancije i nasilja. Iz perspektive socijalnog nauka Crkve, dr. Dugalić osvrnuo se na tri posebno važna oblika nasilja. Prvi se odnosi na određene ideologije kojima je nasilje bilo sastavni dio vladanja. Zajednički element tih ideologija jest antropologija prema kojoj se pojedinac stapa s nacijom, rasom, klasom te tako gubi svoje značenje, a nasilje nad njim tumačeno je dobrom kolektiviteta. Drugi oblik, političko nasilje, ima za cilj nasilnim metodama – terorizmom, svrgnuti one koji su na vlasti ili ostvariti neki slični politički cilj. Crkva oštro osuđuje i strogo se distancirala od svakog oblika terorizma, ističe dr. Dugalić, ali je također i upozorila da se problem terorizma može riješiti jedino otklanjanjem njegovih uzroka. Posljednji oblik je društveno nasilje uvjetovano tzv. diktaturom relativizma. Riječ je o sve prisutnijem trendu da se agnosticizam i skeptički relativizam tumači kao jedini ispravni stav u demokratskom društvu. Prema takvom shvaćanju vjernike treba izgurati na marginu društvenih događanja te tako otvoriti prostor za razvoj države na temeljima liberalnog svjetonazora u kojem često manjine teroriziraju većinu. Na kraju predavanja dr. Dugalić naveo je tri razine na kojima je potrebno djelovati u prevenciji i rješavanju nasilja. Prva, osobna, kroz odgoj za nenasilje; druga, društvena, koja se očituje u snažnijem društvenom angažmanu i suzbijanju svakog oblika neprihvatljivog ponašanja, osobito obiteljskog nasilja i nasilja među mladima, te međunarodna razina.

O “Odgojnim vrijednostima i identitetu mladih pred izazovom nasilja” govorila je dr. Renata Franc, viša znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Predstavila je nalaze i zaključke dvaju istraživanja o vrijednosnim prioritetima mladih, koja su provedena tijekom 1998. i 2006. godine na srednjoškolskoj populaciji Republike Hrvatske. Ono što je moguće uvidjeti iz oba istraživanja je da većina mladih važnost pridaje zdravlju, prijateljstvu i obitelji, što je zasigurno pozitivno, ali je i zabrinjavajući podatak kako veliku važnost čak četvrtina ispitanika pridaju novcu, a svaki deseti razonodi. Razvrstaju li se dobiveni podaci prema vrijednosnoj sličnosti, tada je moguće uočiti kako su među mladima u hrvatskom društvu prisutne tri vrijednosne orijentacije: konvencionalna, temeljena na tradicionalnim vrijednostima; samoostvarujuća, u kojoj je naglasak stavljen na potrebu osobnog angažmana za uspjeh u životu; te hedonistička, u kojoj se uspjeh povezuje s vanjskim čimbenicima, poput političkih i rodbinskih veza. U završnom dijelu izlaganja predavačica je predstavila zastupljenost pojedinih vrsta delikventnog ponašanja među mladima, te njihovu povezanost s navedenim vrijednosnim orijentacijama. Najveći udio zauzima bježanje s nastave (60 posto) i neprimjereno ponašanje na javnom mjestu (30 posto). Daleko su ozbiljniji podaci koji se odnose na teška delikventna ponašanja poput krađe, krađe s nasiljem, nošenje oružja i sl. u kojima je sudjelovalo od 10 do 20 posto mladih. Dr. Franc zaključila je kako je iz svih pokazatelja uočljiva duboka povezanost između hedonističke vrijednosne orijentacije ispitanika i zapaženog delikventnog ponašanja.

Posljednje predavanje održao je mr. Črpić na temu “Uzroci nasilja u hrvatskom društvu i moguća rješenja”. Između široj javnosti poznatih uzroka potrebno je istaknuti da je sustavna dekonstrukcija dviju temeljnih institucija društva – obitelji i učitelja, jedan od glavnih uzroka današnjeg nasilja u hrvatskom društvu. Obitelj je danas tumačena kao konzervativna sredina koja guši pun razvitak djeteta, te ju zbog toga treba dekonstruirati. Na temelju takvog shvaćanja danas se sve više uočava zbunjenost roditelja o načinu i metodama odgoja svoje djece, pogotovo u slučajevima ograničavanja dječje agresivnosti. Ono što je roditeljima prema hrvatskim zakonima jedino moguće jest da nasilje dislociraju iz obitelji na ulicu. Sličan je problem, nastavlja predavač, i s učiteljima, koji također nemaju mehanizam za rješavanje nasilja u školi. Potuku li se učenici na hodniku, učitelj im praktično ne smije ništa, jer će se svaka njegova reakcija moći protumačiti kao oblik nasilja, jedino što mu preostaje jest dislociranje nasilja iz škole na ulicu. Mr. Črpić dao je nekoliko smjernica za nadilaženje problema nasilja u društvu. Na prvom mjestu je reafirmacija institucije obitelji i učitelja, a na drugom uozbiljenje zakonodavca, kako bi zakoni koji se donose bili u skladu sa situacijom i vrijednostima hrvatskog, a ne nekog drugog društva.

Po završetku prvoga dijela susreta sudionici su se uključili u rad po skupinama, u kojima su nastavili promišljati o aktualnostima vezanim uz nasilje u hrvatskom društvu. Rezultate svojih promišljanja sudionici su u plenarnom dijelu saželi u nekoliko točaka: važno je da se roditeljima vrati samostalnost u odgoju te da se jasno razlikuje fizičko nasilje od skrbi za vlastito dijete; da se instituciji učitelja vrati odgojna uloga, što uključuje korištenje svih moralno dopuštenih sredstva odgoja, te da država zaštiti ugled i dignitet učitelja; da mediji u nasilju ne gledaju izvor zarade, već ono što treba prikazati kao društveno neprihvatljivo ponašanje te da građani bojkotiraju medijski program koji vrijeđa ljudsko dostojanstvo i promiče nasilje; da zakonodavstvo premisli sam pojam nasilja, kako bi se istakla jasna razlika između vrijeđanja ljudskog dostojanstva i nerealnih tumačenja ljudskih prava.

.