Zadar, (IKA) – U sklopu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, u organizaciji Zadarske nadbiskupije i Pravoslavne crkvene općine sv. Ilije ekumensku Večernju molitvu u pravoslavnoj crkvi Sv. Ilije u Zadru predvodio je 22. siječnja zadarski paroh o. Petar Jovanović. Prigodnu riječ sudionicima uputili su paroh i generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Ivan Mustać. Prva crkva Sv. proroka Ilije u Zadru, koja dijeli trg s Klasičnom gimnazijom Ivana Pavla II. i nalazi se u neposrednoj blizini katedrale, spominje se još 1549., kad je bila grčka pravoslavna crkva. Srpska pravoslavna Crkva u njoj djeluje 235 godina. Prema popisu iz 2001. u Zadru je evidentirano oko 2700 pravoslavnih vjernika. O. Petar pozvao je na “zajedništvo u Gospodinu, osobito danas u teškom vremenu”, rekavši da kršćani trebaju češće biti zajedno u molitvi; treba više osjećaja odgovornosti jednih prema drugima, više sloge i dobre volje, a manje isključivosti, nesloge i egoizma. Najbliže smo jedni drugima kad smo najbliže Bogu, poručio je paroh, potaknuvši na kršćansku i ljudsku odgovornost u iskrenosti i solidarnosti. S obzirom na ratna događanja, paroh je rekao da su kršćani pozvani na opraštanje. Molitva može pomoći “da se rasteretimo žalosnih nesporazuma, krivih shvaćanja, promašaja i grijeha. U tome možemo svi puno pridonijeti, a mi crkveni ljudi najviše”, rekao je o. Petar, istaknuvši da je čovjek pred Bogom odgovoran za ljude s kojima živi. “Možeš li praštati, kajati se za grijehe i krenuti u bolji način života? To su uvjeti jačanja vjere”, poručio je, dodavši da je i taj zajednički susret prilika “da se upitamo kakvi smo učenici nebeskog Oca, držimo li zapovijedi Oca kojeg ljubimo”. “Kad ljudi dobro stoje pred Bogom onda će stajati dobro i međusobno. Neka i naš susret bude prilog ostvarenju dobrih susreta naših vjerskih zajednica da živimo u slozi i dobroj volji, radeći što je ugodno pred Gospodinom, da kršćani budu jedno kao što su jedno Sveta Trojica”, zaključio je o. Petar.
Vikar Mustać ukazao je sudionicima na knjige “Uvod u molitvu srca” i “Ispovijesti ruskog hodočasnika”. Na istoku je od najstarijih vremena sačuvana molitva koja pokazuje kako je moguće moliti bez prestanaka, što mogu činiti kršćani Istoka i Zapada. “Živimo u vremenu kad se piše i govori o molitvi, znaju se njene definicije; ali danas su potrebni i učitelji molitve, ljudi koji mogu uvesti u molitvu. To znači imati iskustvo molitve. Ne imati razvijeno govorenje koje je na Zapadu izraženo, nego ući u molitvu. Ruski hodočasnik došao je starcu koji mu je rekao, ako Gospodina želi moliti bez prestanka, postoji molitva: ‘Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku’. To se zove Isusova molitva, molitva srca”, pojasnio je mons. Mustać, dodavši da je ta molitva postala ritam disanja i srca tog hodočasnika, s tom molitvom je lijegao, spavao, ustajao i radio; može se moliti u svim ljudskim stanjima i položajima. “Jedni i drugi mogu moliti tu molitvu koja je skraćeno Evanđelje i Vjerovanje. Jer s ‘Gospodine Isuse Kriste’ izražava vjerovanje u Sveto Trojstvo, a po riječima ‘Smiluj se meni grešniku’ vjeruje u oproštenje grijeha i život vječni”, rekao je mons. Mustać.
U molitvi su sudjelovali i benediktinci s priorom samostana na Ćokovcu o. Jozom Milanovićem. Pojašnjavajući susretište Istoka i Zapada baš u monaštvu i predaji otaca, o. Jozo je rekao: “Benediktinski monasi imaju ugodnu, svetu dužnost još više sudjelovati u molitvi i radu za jedinstvo kršćana. Monasi benediktinci su iz 1. tisućljeća, vremena nepodijeljene Crkve, kad je Crkva bila jedna i svi sveci zajednički, tako i sv. Benedikt. Jedne i druge svece zajednički štujemo. Posljednjih desetljeća ne postoji susret opata primasa, poglavara monaških benediktinskih zajednica s Papom, a da im Papa ne ponovi: ‘Vi kojima su pravoslavni malo više otvoreni, vi koji ste nastali u vremenu kad je Crkva bila jedna, poradite još više, molite još više. Zato nastojimo još više i radije sudjelovati u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana”, poručio je o. Jozo.
Na početku susreta sudionicima se obratio član Povjerenstva za ekumenizam Zadarske nadbiskupije prof. Livio Marijan, koji je pojasnio sadržaj Večernje po bizantskom obredu. Specifičnost ekumenskog susreta u Zadru je poštivanje liturgije zajednice u kojoj se moli. Naizmjence svake godine održi se Večernja po bizantskom obredu u pravoslavnoj crkvi i Večernja po rimskom obredu u katoličkoj crkvi. “Nemamo običaj osmisliti Službu riječi koja bi svima odgovarala, nego poštujemo obred, Časoslov, koji je zajednička baština Zapadne i Istočne Crkve. Smatram to najprikladnijim jer tada sudionici dožive molitveni duh te zajednice”, istaknuo je prof. Marijan. U Večernjoj po bizantskom obredu pjevali su laici katolici koji je znaju pjevati, dijelom i na staroslavenskom, inače ljubitelji istočne liturgije. Kako je liturgijski po julijanskom kalendaru nastupao blagdan sv. Grgura Nisenskog koji nam je zajednički svetac, te ga je i papa Benedikt XVI. u svojim katehezama uz sv. Augustina nazvao jednim od najplodnijih mislilaca kršćanstva, Večernja je bila prilika doživjeti zajedničku baštinu. Istočne Crkve po julijanskom kalendaru netom su proslavile Bogojavljenje pa su u molitvi bili i tekstovi Bogojavljenja što je obogatilo i katolike. Bizantska Večernja čiji je središnji dio prinos kada, svečani ulazak u svetište, prinos večernje žrtve što je evokacija Kristove žrtve, ispunjena je i liturgijskom poezijom; kratkim pjesmama slične antifonama u Rimskom obredu koje opjevavaju Krista, Bogorodicu, sveca; poznate su po svojoj ljepoti, obiluju spekulativnom poezijom koja je karakteristična za rano kršćanstvo, rekao je prof. Marijan, te su molitelji sudjelovali u bogatstvu istočnog obreda i ritualnih radnji kao što je ulazak, izlazak u svetište, paljenje svijetla. U Večernjoj po bizantskom obredu jako je naglašen ritual svjetlosti jer je Krist svjetlo.