„Nadbiskup Prenđa s osobitom je radošću pratio obnovu Sveučilišta u Zadru, svjestan da Sveučilište ne predstavlja samo obrazovnu instituciju, nego i kulturno, znanstveno i identitetsko središte Zadra i zadarskog područja. Podrška mons. Prenđe razvoju Sveučilišta bila je odraz njegova dubokog uvjerenja da vjera i znanje, Crkva i akademska zajednica mogu i trebaju zajedno služiti čovjeku i općem dobru“, rekao je fra Bojan Rizvan, moderator prvog dijela skupa.

Naime, zadarski nadbiskup Marijan Oblak i njegov nasljednik mons. Prenđa, još kao koadjutor, kao crkveni autoriteti javno su se zalagali i zauzimali za obnovu statusa Sveučilišta u Zadru na mnogim razinama u državi, što se i ostvarilo 2002. godine.

U ime akademske zajednice, s kojom je nadbiskup Prenđa surađivao na više razina te u brojnim događajima i projektima, rektor Faričić podsjetio je i na zemuničke rodne korijene mons. Prenđe, koji su ga snažno oblikovali kao osobu, osobito u smislu otpornosti i izdržljivosti u teškim životnim okolnostima.

Biskupsko geslo mons. Prenđe „Ljubiti Crkvu“ važno je ne samo za njegovo svećeničko poslanje, nego i za sve vjernike laike koji su članovi Crkve. „Crkva nije samo hijerarhijski sustav, nije neka udruga građana. Crkvu je ustanovio Isus Krist, a to znači da nas ona zahvaća i izvan vremenitih domašaja i okvira institucija, udruga ili bilo kakvih drugih asocijacija. To je zajednica vjernika u kojoj hijerarhijski svatko ima svoju ulogu, a uloga i odgovornost onih koji su više pozicionirani tim je veća. Zbog toga su veći i izazovi i problemi“, rekao je Faričić, dodavši da se uspjesima lako radovati.

Podsjetivši na izreku „Pobjeda ima mnogo očeva, poraz nijednoga“, istaknuo je kako se treba znati nositi s problemima koji pogađaju i Crkvu i pojedinca, a za to je mons. Prenđa bio itekako osposobljen.

„Nažalost, često smo svjedoci, u različitim sustavima, pa i na Sveučilištu, kako ljudski ego biva napuhan do takvih razmjera da se po cijenu svega drugoga stavlja u središte; kako bespoštedni karijerizam nadjačava zdravu ambiciju, onu koja je utemeljena u prispodobi o talentima: ako ti je dano, nerazumno bi bilo to ne upotrijebiti. No pri uporabi talenata čovjek ne smije zanemariti druge. Pitanje je jesmo li spremni sudjelovati u dijeljenju dobra i kakvo je zadovoljstvo onoga koji daruje. A nadbiskup Prenđa mnogo je darivao“, poručio je Faričić.

Naglasio je kako mons. Prenđa nikada nije, oslanjajući se na svoj visoki položaj, umanjivao druge da bi sebe uzvisio; naprotiv, podizao je ljude u njihovu dostojanstvu, radu, razvoju sposobnosti i napredovanju.

„Nadbiskup Prenđa živio je u iznimno zahtjevnom vremenu brutalne agresije na Hrvatsku, kada je najprije, kao nadbiskup koadjutor, pomagao ordinariju Oblaku, a potom, kao ordinarij od 1996. godine, imao doista veliku i ključnu ulogu u obnovi Zadarske nadbiskupije, u snažnom obnoviteljskom zamahu.

No ne samo u obnovi onoga što je opipljivo i vidljivo – sakralnih objekata i infrastrukture, uz pomoć Caritasa. Osobito je važna obnova duha, a ona se ne događa jednokratno, nego zahtijeva trajni napor. U onim je trenucima ta obnova možda bila i intenzivnija“, rekao je rektor Faričić.

Podsjetio je i na Prenđino zalaganje za položaj mjesne Crkve unutar ustroja Katoličke Crkve u Hrvatskoj, koja je ujedno dio univerzalne Crkve. „To nije činio samo zato što je bio izraziti domoljub. Volio je svoj zavičaj, volio je cijelu Hrvatsku, ali i cijelu Crkvu. Zato su postojala njegova nastojanja da se, ako je moguće, ponovno afirmira nekadašnji status Zadarske nadbiskupije. Iako ta nastojanja nisu u potpunosti uspjela, oni koji su to detaljno proučavali, uključujući i one zadužene unutar Hrvatske biskupske konferencije, bili su svjesni posebnog, sui generis položaja Zadarske nadbiskupije te potrebe očuvanja njezina postojećeg statusa“, rekao je Faričić, koji je i osobno bio član svjetovnoga dijela toga Povjerenstva.

„Proučavajući lik nadbiskupa Prenđe, pruža nam se prilika da proučavamo i same sebe, osobito u svjetlu vremena u kojem je on predvodio Zadarsku Crkvu“, zaključio je rektor Faričić.

„Nadbiskup Prenđa ostvarivao je kvalitetnu i plodnu suradnju između Nadbiskupije i Grada Zadra. Ta je suradnja bila utemeljena na međusobnom uvažavanju, dijalogu i zajedničkoj brizi za čovjeka i opće dobro. Svjedočila je kako Crkva i Grad, svatko iz svoje odgovornosti, mogu zajedno graditi prostor dostojanstva, solidarnosti i nade“, rekao je moderator Rizvan, najavljujući govor gradonačelnika Šime Erlića.

Gradonačelnik Erlić istaknuo je kako mu je osobita čast predstavljati Grad Zadar na skupu posvećenom sjećanju na mons. Prenđu, „kojega pamtimo kao čovjeka iz naroda, pa i oni koji u njegovo vrijeme nisu obnašali nikakvu javnu funkciju“. Iako je u razdoblju Prenđina djelovanja bio dijete, naglasio je da je „svima poznato koliki je ugled mons. Prenđa uživao u Zadru, u zadarskom narodu, u cijeloj županiji i Nadbiskupiji, kao osoba koja je zadužila i Grad Zadar i Zadarsku županiju“.

Podsjetio je na Prenđino djelovanje u području razvoja Sveučilišta, Katoličke gimnazije i sjemeništa, ali i na njegovo djelovanje u razdoblju koje je bilo iznimno teško i izazovno za hrvatsku državu u cjelini, kao i za Zadar i Zadarsku županiju.

„Kada je mons. Prenđa 1996. postao ordinarij, nakon pobjede i slobode izborene krvlju hrvatskih branitelja i velikom žrtvom hrvatskoga naroda, suočili smo se s razdobljem opće iscrpljenosti i potištenosti. Razmjeri agresije na Hrvatsku, osobito na naše krajeve i zaleđe, bili su golemi. Zadar je bio bombardiran, bez vode i struje, mnoga su sela u zadarskom zaleđu spaljena, brojni ljudi ubijeni, nestali ili prognani.

Takvo je razdoblje obilježilo njegovo vrijeme izgradnje – ne samo materijalne, nego i one koja je hrvatskom narodu tada bila najpotrebnija: izgradnje duha, vjere u Boga i povjerenja da se može ići naprijed, da se može graditi slobodna, neovisna i prosperitetna hrvatska država, grad i županija, s hrvatskim čovjekom u središtu, u suradnji s Crkvom i u osloncu na vjeru“, rekao je gradonačelnik Erlić.

Podsjetio je i na velike infrastrukturne i društvene projekte toga vremena: izgradnju autocesta i brzih prometnica, sportskih dvorana, ŠC Višnjik, instalacija Pozdrav suncu i Morske orgulje na zadarskoj rivi, obnovu Masleničkoga mosta te početak izgradnje luke Gaženica. Brojne društvene i javne ustanove i projekte mons. Prenđa blagoslivljao je u poratnoj obnovi.

„U razdoblju djelovanja nadbiskupa Prenđe, Zadar i Zadarska županija od devastiranog su područja postali grad i županija u uzletu, koji se afirmiraju kao prosperitetno mjesto života, u kojem je vraćen duh zajedništva i razvoja. Nadbiskup Prenđa imao je, s Božje i crkvene strane, snažan i trajan doprinos izgradnji toga duha našega naroda i na tome smo mu iskreno zahvalni“, poručio je Erlić.

Posebno je istaknuo Prenđin osobni doprinos izgradnji nove zgrade Klasične gimnazije te njegovo snažno zauzimanje za autonomiju zadarskoga sveučilišta kao strateške stvarnosti za razvoj grada i županije.

„Vjerujem da bi mons. Prenđa danas bio zadovoljan razvojem naše županije i grada“, rekao je Erlić, navodeći kao primjer njegovo rodno mjesto Zemunik – kakav je bio u Domovinskom ratu i poraću, a kakav je danas.

„Općina Zemunik danas odiše ljubavlju prema Bogu, ali i životnom snagom, s mnoštvom mladih, prosperitetnih obitelji koje ondje žive i grade svoje domove. Danas je ondje najteže doći do građevinskog zemljišta, što svjedoči o snažnom i pozitivnom razvoju nakon Domovinskog rata. To je primjer puta koji smo kao narod prošli, a u kojem je nadbiskup Prenđa imao itekako svoje mjesto i zaslugu.

Na tome mu od srca hvala. Neka nas vodi njegova poruka ‘ljubiti Crkvu’. Neka i nama, koji danas obnašamo javne dužnosti, njegov životni put bude trajna inspiracija u radu. Hvala mu na svemu“, poručio je gradonačelnik Šime Erlić.

Na skupu su, među ostalima, sudjelovali šibenski biskup Tomislav Rogić, predsjednica Županijske skupštine Zadarske županije Ingrid Melada, sestra nadbiskupa Prenđe Miljenka Prenđa Sarić te njegov nećak Ante Župan, zamjenik pročelnika Ureda župana Zadarske županije.