Zadar: Nadbiskup Zgrablić predvodio misu svetkovine sv. Ante na Smiljevcu

„Pogled sv. Ante i njegovog duha bio je pogled Isusa Krista na čovjeka. Zato nam sv. Ante može biti zagovornik, naš prijatelj na nebu koji nas prati na putu života, da bismo dospjeli gdje je on, u slavi, radosti i vječnosti“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je čašćenje sv. Ante toliko prošireno među vjernicima po cijelom svijetu, da mnogi sv. Antu nazivaju samo ‘Svetac’.

Sv. Ante je živio prije 800 godina, a važan je i nama danas, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je „sv. Ante slušao Riječ Božju i po njoj ispunjavao svoj život Božjim duhom. Ta riječ davala mu je snage za njegovo kršćansko življenje i da propovijeda. Sv. Ante bio je toliko rodan duhovnim životom, da baštinu koju mu je Gospodin darovao i u koju je ušao, te dragocjene darove, daruje i nama danas“, rekao je mons. Zgrablić. 

Nadbiskup je razmatrao poruku navještenog Evanđelja: „Žetva je velika, a radnika malo“, rekavši kako smo naviknuli razmišljati da se te riječi odnose samo na činjenicu da Bog zove i šalje osobe u svećeničku, duhovnu službu. „No, Gospodin to govori svima. Gospodin tu riječ upućuje svakome. On promatra ovaj svijet i život kao njivu na kojoj nije samo zlo, nego ima puno dobra, puno žita. Gospodin se nama raduje kao što se ratar raduje žetvi. Gospodin vidi da je u našim srcima puno ploda njegovog duha i kad surađujemo s njegovim milostima, kad činimo dobro, mi smo to plodno tlo, taj plodni klas, kao žito, zreli za žitnicu, jer smo se približili Gospodinu“, poručio je mons. Zgrablić. Nadahnuti Božjim duhom i milošću, kada dobro koje Gospodin potiče u nama mi i činimo, osposobljavamo se i stavljamo u njegovu žetvu. Tada Gospodin od dobra koje činimo, radi kruh kojim se svijet hrani, kojeg svatko treba, koji nam daje život vječni“, rekao je nadbiskup.

Da je Isusova poruka o žetvi i radnicima upućena svima, nadbiskup je pojasnio  razmatrajući cjeloviti kontekst navještenog desetog ulomka iz Evanđelja po Luki, koji počinje riječima: „Nakon toga odredi Gospodin drugih 72 učenika“. „To je jedino mjesto na kojem evanđelist Luka piše riječ ‘Nakon toga’. Nigdje drugdje ne nalazimo tu riječ u Lukinom evanđelju. To znači da je za sv. Luku bilo važno da čitatelj razumije što je bilo prije toga, da je ono što se dogodilo prije toga povezano s onim što evanđelist želi reći u slučaju kad je Isus odredio 72 učenika“, rekao je mons. Zgrablić. 

Nekoliko redaka prije toga poglavlja, Luka piše kako Isus prolazi kroz pokrajinu Samariju, a Samarijanci ga nisu htjeli primiti jer je bio na putu prema Jeruzalemu. „Samarijancima koji su imali svoje mjesto štovanja i svoj kult, Isus i njegovi učenici nisu se uklapali u njihovo religiozno promišljanje, u njihove običaje i tradiciju. Zato ga nisu prihvatili. Bili su pobožni, religiozni, ali ta religioznost bila je zatvorena za Božji duh, za Isusa koji je prolazio ovim svijetom. 

Nakon toga, evanđelist govori o drugoj dvojici koji Isusu kažu: ‘Za tobom ću kamo god ti pošao’. A Isus mu kaže: ‘Lisice imaju jazbine, ptice gnijezda, a Sin Čovječji nema kamo bi glavu naslonio’. Isusov odgovor pokazuje da ovaj tko se oduševio, ne znamo zbog čega, ipak nije prihvatio ići za Isusom, a Isus ga poziva da ide za njim. Dakle, nije našao pravi motiv da slijedi Isusa. Ta njegova odluka očigledno nije počivala na onome što je Isus očekivao, kako slijediti Isusa. 

Treći kaže: ‘Gospodine, za tobom ću kamo god ti pošao, ali dozvoli da se najprije oprostim od svojih ukućana’. Dakle, i on ima neke svoje prioritete i misli, ima neki svoj posao koji mu je važniji nego Isus. Kad se evanđelist Luka nadovezuje na taj ulomak, kada kaže „Nakon toga“, hoće reći i odgovoriti na pitanje na koji ispravan i pravi način možemo i trebamo prihvatiti Krista. Kako prihvatiti Krista koji prolazi našim životom, koji progovara svoju riječ, a riječ koju Isus progovara nije prošlo svršeno vrijeme, nego njegova riječ odzvanja u vremenu, i u našem vremenu. Gospodin svima nama govori tu istu Božju riječ, s istim Božjim duhom i s onim istim učincima koje ona ima u sebi“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić. 

Evanđelist kaže: „’Gospodin odredi drugu sedamdeset i dvojicu’. Gospodin je odredio. Dakle, Isus je učenike pozvao, Dvanaestoricu je pozvao, a ovih 72 je odredio. Isti taj izraz sv. Luka koristi u Djelima apostolskim, kada umjesto Jude, apostoli između Barsabe i Matije odabiru Matiju. Kocka je pala na Matiju i oni su izabrali Matiju da bude jedan od apostola. To znači – ono isto poslanje, isti poziv kojeg je Gospodin uputio apostolima koji su temelj, Gospodin na tom temelju daje isti autoritet i drugih 72 učenika, jer Isus određuje druge da na apostolskom nauku čine ono što su činili apostoli, ono što je Isus ovlastio apostole da čine. Isus i drugih 72 šalje kamo on kani doći“, poručio je mons. Zgrablić. Nakon što je Isus i njih poslao, evanđelist nam kaže da je Isus rekao: „Žetva je velika, a radnika malo“. Dakle, Isus to govori 72-ici, znači – svima. 

Nadbiskup je istaknuo da broj 72 ima veliko biblijsko značenje. U Knjizi Postanka piše da Izraelski narod ima 70 starješina koji imaju autoritet upravljati narodom, imaju ugled u društvu. „Toj 70-ici još se pridružuju Mojsije i Aron, pa ih je 72.  Broj 7 u Svetom Pismu znači sve, puninu. Bog je stvarao svijet u sedam dana, sve je stvorio. Prema tome, u 70 prepoznajemo kako Bog upućuje svoj poziv svakome od nas, da svakoga od nas odabire, određuje nas, da bi nas poslao da on nastavi svoju službu, da budemo u njegovoj službi. U tome vidimo da nitko nije isključen iz Božjeg plana, iz onoga što Bog ima i planira sa svakim čovjekom. 

Svi imamo smisao i Gospodin ima plan sa svakim od nas. Važno je prepoznati taj plan u našem životu, da nismo samo u slijepoj igri prirodnih zakona, nego iza našeg života postoji Božji plan, Božja volja koja nama nudi nešto u našem životu, da u potpunosti ostvarimo sebe“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da se Bog otkriva svakome kao jedinstvenom biću, na neponovljivi način; „kao da Bog govori samo tom pojedincu, kao da samo njega odabire, kao da samo njega šalje. Važno je da u našoj vjeri pronađemo sebe kao one koje je Gospodin obdario životom, određenim sposobnostima, milostima, da nas šalje u svoju službu, da budemo s njim povezani, da činimo ono što je on činio. Da nastavimo njegovo djelo naviještanja Kraljevstva nebeskog“.   

Rekavši da Gospodin sve poziva da radimo, molimo i idemo, da gledamo na svijet kao na plodnu njivu koju je Gospodin zasijao, nadbiskup je istaknuo da „u povezanosti, molitvi i zajedništvu s njim, pronalazimo smisao svoga života, svoje dostojanstvo koje nijedna poteškoća, bolest i nerazumijevanje ne može uništiti, umanjiti, jer Gospodin je tvorac našeg života i nadahnitelj svega dobra koje činimo u životu“. 

„Gospodin nas šalje u ovaj svijet da budemo žeteoci, da skupljamo dobro i činimo dobro, da budemo slični Isusu; da prepoznamo da nam je Gospodin blizu, da ga možemo ljubiti, voljeti, jer nam daje smisao života i sve što i mi vrednujemo. Gospodin nam potpuno poklanja samog sebe, da ga prihvatimo, da se po tome on nastani u našem životu. Sv. Ante to je proživljavao u svojoj duši i pio je s tog izvora. Neka nam u tome pomogne zagovor sv. Ante Padovanskog“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Na kraju mise, mons. Zgrablić izmolio je posvetnu molitvu za djecu i blagoslovio djecu po zagovoru sv. Ante. Proslavi župne svetkovine prethodila je trodnevna duhovna obnova. Smiljevački župnik don Tomislav Dubinko zahvalio je svima koji su pomogli u pripremi proslave župne svetkovine kada su slavljene još tri mise. Na uočnicu blagdana, vjernici su približno dva kilometra hodili u procesiji s kipom sv. Ante od crkve Duha Svetoga do župne crkve sv. Ante Padovanskog gdje je onda slavljena misa, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.