Zadar, (IKA) – Pretisak Biblije pape Ivana VIII. iz 9. st., prvog priznavatelja hrvatske države 879. g. i njenog vladara kneza Branimira, predstavljen je u utorak 3. svibnja u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru. O odnosu pape Ivana VIII. i Hrvata govorio je dr. Miroslav Granić, a umjetničku vrijednost Biblije predstavila je prof. Ana Pikunić. Među brojnim posjetiteljima bio je i gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Nazočnima su se obratili i zadarski nadbiskup Ivan Prenđa i umirovljeni nadbiskup Marijan Oblak, kolekcionar Biblija čijim je zalaganjem spomenuta Biblija postala dio hrvatske kulturne vrednote: nadbiskupijske zbirke “Biblija” koja sadrži 766 Biblija na više od 200 različitih jezika iz cijelog svijeta.
Papa Ivan VIII. primio je u Rimu 875. g. na dar Bibliju od unuka Karla Velikog, Karla Ćelavog, kojeg je papa okrunio carskom krunom. Karlo Ćelavi nastavio je stopama svog djeda koji nije stvorio rimski, nego kršćanski imperij. “To je ono što Europa danas zaboravlja, da je kršćanstvo preko Sv. pisma u korijenima Europe”, istaknuo je dr. Granić. Pročitao je i ulomke iz pisama koje je Ivan VIII. pisao knezu Branimiru, biskupima, svećenicima i hrvatskom narodu, potičući ih na vjernost rimskoj Crkvi, ohrabrujući ih stihovima iz psalama i nizom drugih biblijskih citata. “Biblija je neraskidivi dio naše povijesti”, istaknuo je dr. Granić, o čemu svjedoče pisma između Pape i hrvatskih državnih vladara. “U tom prijelomnom vremenu za ranofeudalnu državu vidjeli su se događaji koji su trajno usmjerili njenu orijentaciju zapadnom civilizacijskom krugu”, rekao je dr. Granić. Opisao je povijesno razdoblje u kojem je Biblija nastala, odnos njenog vlasnika Ivana VIII. i Hrvata, čiji se vladar Branimir oslonio na Papu, otklonivši svojom politikom pretenziju Franaka i Bizanta na teritoriju na kojem je Papinim blagoslovom javno bio priznat kao suveren. Izvornik Biblije pape Ivana VIII. nastao je na franačkom tlu u doba karolinške renesanse. U 9. st. Biblija je vrh produkcije karolinških skriptorija, neophodna u evangelizaciji i pokrštavanju. Potječe iz pisarnice u Reimsu, namijenjena samostanu sv. Pavla izvan zidina u Rimu gdje se i danas čuva, što potvrđuje i u njoj često oslikano slovo “p”. Ta je Biblija remek djelo svih radionica, najkompletniji i najkompleksniji rad, jedna od najizvrsnijih oslikanih rukopisa uopće, istaknula je prof. Pikunić. Kao rijetko koja srednjovjekovna Biblija u jednom korpusu sadrži sve biblijske knjige, s argumentima crkvenih pisaca. Neke knjige Starog i Novog zavjeta započinju s minijaturama kojih je ukupno 24, sadrži 88 inicijala oslikanih preko cijele stranice, te manjih pojedinačnih inicijala u sklopu teksta. Navodeći nekoliko prepoznatih ruku majstora, prof. Pikunić je svakog od njih predstavila reprezentativnim primjerom: majstor scena s prijestoljem, majstor Evanđelja, majstor sv. Pavla. Slova su uokvirena i ispisana na obojenoj pozadini, okvir je dekorativan. Uz inicijale se vidi i dio ručno pisanog teksta. “Rijetko koja Biblija je tako sačuvanog teksta, po svom je korpusu identična kao i za pontifikata pape Ivana VIII. Bogatstvom, brojnosti i različitosti oslikanih radnji od neprocjenjive je vrijednosti ne samo crkvenog inventara, nego i kao povijesno umjetničko nasljeđe”, zaključila je prof. Pikunić.
U prigodnom programu sudjelovao je i Katedralni zbor sv. Stošije, izvedbom skladbi “Ti si Petar” (Š. Marović), “Nebesa silna pjevaju” Ps 19 (B. Marcello) i Haendlove “Alleluia”.