Zadar, (IKA) – Blagdan sv. Ivana Bosca proslavljen je u utorak 31. prosinca u salezijanskoj župi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru. Večernje misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, u koncelebraciji sa župnikom Josipom Bunićem i brojnim svećenicima. Ta je proslava vrhunac pastirskog pohoda nadbiskupa Prenđe Arbanasima, gdje će se do kraja tjedna susresti sa svim vjerničkim skupinama i nositeljima različitih pastoralnih inicijativa u toj župi. Nadbiskup je čestitao blagdan salezijancima čija je karizma desetljećima prisutna u Zadru, a župnik Bunić mu je zahvalio na riječima podrške i ohrabrenja koje upućuje vjernicima za susreta u pastirskom pohodu.

Sveci su ljudi osobite duhovne plodnosti. U svojoj su sredini bili neshvatljivi, čak i neprihvatljivi. Ali, oživljujući Božju riječ, za sobom su ostavili brojne plodove i to je najsnažniji govor o njima. Vrijeme im ne umanjuje vrijednost i značenje, a ljudska povijest prepoznaje ta djela, rekao je nadbiskup Prenđa u propovijedi. Ljudski gledano, u životu don Bosca bilo je mnogo gorčine, a ipak je bitna oznaka njegove duhovnosti radost. Tu se potvrđuje Kristova riječ “Dosta ti je moja milost, jer snaga se moja očituje u slabosti”. “Radost ga nije ostavljala u najvećim teškoćama i preziru koje je osjetio na svojoj koži. Za neke je bio sanjar, opasan za vladajuće krugove, a on je imao nutarnju Božju potporu, te je u svetima onog doba i ljudima Crkve, osobito papi Piju IX., imao oslonac te je puno značio u razvijanju don Boscove karizme”, rekao je nadbiskup. Radost je bio okoliš u kojem je oblikovao mlade, a spontana radost dolazi iznutra, iz čista srca. Zato je upućivao na ispovijed, pričest i duboku pobožnost prema Mariji, jer se radost rađa kad je čovjek u skladu s Bogom.

Tog sveca, koji je na svoj način dao pečat završnici 19. st. za kojeg je rečeno da je stoljeće revolucija, prevrata, ali i milosti i svetosti, može se razumjeti samo u svjetlu Božje riječi, rekao je nadbiskup, te ga se i naziva ocem i učiteljem. Na srcu mu je bila zaboravljena i ostavljena mladež na ulici. Pokazao je da je svaki rad učinjen prema Božjoj volji za dobro bližnjeg, molitva. “Otvorio je novi put svetosti za mnoge laike, za one koji žive zanimanja namijenjena za najskromnije. Pokazao je to i svojim životom, radeći na svom putu svom do svećeništva najobičnija i priprosta zanimanja”, rekao je nadbiskup. Oznaka don Boscove pobožnosti je i vjernost Papi i Crkvi, u vrijeme oslabljene vlasti papinstva, kad se govorilo i o njegovom kraju. Godine 1887. utemeljio je tiskaru i počeo je izlaziti glasnik salezijanaca, razvijajući tako i novi apostolat kroz tiskanje knjige, koje su u to vrijeme bile najčitanije. Nadbiskup Prenđa je poželio da se i u nadbiskupiji rascvjeta apsotalat među mladima. “Don Bosco je poziv svima na ispitivanje vlastite savjesti; gdje su mladi, što ih ugrožava i što treba činiti. Mladima je posvjedočio koliko ih Crkva ljubi. Tražio je od njih otvorenost savjesti, duh požrtvovnosti i život po vjeri. Svima je oslonac u apostolskim naporima, a njegova ljubav, žrtva, strpljivost i milosrđe primjer su rada s mladima. Budimo dostojni njegovih nadahnuća i iskazane ljubavi prema mladeži”, zaključio je nadbiskup Prenđa u propovijedi.