Zadar, (IKA) – Seminar meditativnog plesa za redovnice, vjeroučitelje i studente zadarske Visoko teološko katehetske škole održan je od 23. do 25. srpnja u sportskoj dvorani Klasične gimnazije pape Ivana Pavla II. u Zadru. Molitveni, meditativni, liturgijski, sakralni – sve su to nazivi plesnog izražavanja koje su dvadeset polaznika seminara podučili Nijemci pedagoginja meditativnog plesa Elisabeth Levening-Erkens iz Achena, teolog Norbert Erkens te judaistica i prof. biblijskih znanosti dr. Margaret Peek. Seminar je organiziran posredstvom dr. Ane Thee Filipović, prof. Katehetike i religijske pedagogije na zadarskoj VTKŠ, koja je i prevodila s njemačkog jezika polaznicima tečaja koji su savladali plesne korake na temu crkvene godine: Advent – Božić, Veliki tjedan – Uskrs, Duhovi, Tijelovo, Presveto Trojstvo i Pohođenje BDM. “Kažemo kako je naše tijelo Hram Božji, ali često ne živimo u tom smislu. A lijepo je moliti cijelim tijelom. Ne koristiti samo sklopljene ruke i uobičajene forme, nego cijelo tijelo, da jednostavnim izrazima osjetimo živost u molitvi”, rekla je prof. Erkens, istaknuvši potrebu intenzivnog izražavanja koracima, držanjem tijela, pokretima, neverbalnim jezikom kojim smo kao osobe bogati, ali smo ga zanemarili. Zadarski početnici podučeni su jednostavnijim plesovima koji se sastoje od simboličkih, ritmičkih, meditativnih koraka i gesta koji na jedinstven način izražavaju neku duhovnu ideju: poklon, hvalu, vapaj, traženje, poniranje, kliktaj. “Dar plesa odgovara želji, čežnji mnogih ljudi za radošću, pokretom i cjelovitošću. Put ‘plesne molitve’ oslobađa, ozdravlja, krijepi, tješi i ohrabruje. Taj oblik plesa omogućuje susret drugoga, samog sebe i božanskog u čovjeku i oko njega”, rekao je teolog Erkens, koji sa suprugom održava seminare meditativnog plesa prenoseći bogato duhovno iskustvo u rad. Premda je za svakog pojedinca molitveno-meditativni izraz jedinstven i osoban, utkan je u zajednički i gotovo od njega nerazdvojiv. Pleše se spontano iz skrovite nutarnjosti, ali i u krugu prema određenim koreografijama. Cilj ponavljanja koreografskih pokreta je udaljiti osobu od površnog i otvoriti je jednoj dubljoj dimenziji, a glazba pomaže da zadani oblik pokreta izrazi nutarnji rast i iz nutrine je oblikuje prema vani. Predanje plesu zahtijeva koncentraciju na ono bitno u čovjeku, omogućujući da se doživi iskustvo sjedinjenosti i prihvaćanja te tako bude doveden do božanskog središta. Taj je ples prilično raširen na njemačkom govornom području, a prakticiraju ga osobe različitih duhovnih i svjetonazorskih uvjerenja. Nije samo metoda za katehetski rad s djecom i mladima, nego i oblik cjelovitog molitvenog izraza i put dubokog religioznog iskustva. Elisabeth L. Erkens izobrazbu je stekla kod vrhunskih njemačkih koreografkinja, a posljednjih 20 godina bavi se meditativnim plesom. Dr. Peek daje biblijsko-teološka tumačenja i poticaje uz određene teme plesnog izražavanja. U tijeku više od 3000 godina ljudi su molili “Hvalite Boga igrom i bubnjem”, ali to su sve manje činili. Hvaliti i slaviti Boga, zahvaljivati mu i moliti, izraziti žalost, ne bi se trebalo događati samo u nutrini, izgovaranim riječima i pjesmom, nego i tijelom, plesnim koracima, pokretima i gestama, rekao je prof. Erkens, citirajući misao Otta Betza: “Čini mi se da je gotovo nemoguće precijeniti ponovno otkrivanje religioznog plesa za Crkvu u Europi. Konačno je tijelo sa svojim gestovnim jezikom i bogatstvom svojih izražajnih mogućnosti ponovno dobilo priliku. Nisu li molitvene geste tijekom vremena tako zakržljale da je vjera ljudi još jedva imala mogućnost i tjelesno se izraziti? Danas se konačno pojavljuju obrisi nadilaženja zanemarenosti tijela, čime vjera ponovno dobiva na svojoj cjelovitosti. Izgleda kao da se tijelu konačno vraća njegov jezik da hvali Boga”.