Zadar, (IKA) – Središnje koncelebrirano slavlje na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, u četvrtak 15. siječnja u zadarskoj katedrali predvodio je riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić. Prenio je pozdrave Crkve iz Istre i s Kvarnera, Crkve sv. Vida, Stošijina suvremenika i mladog mučenika iz njenog vremena. Uz zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđu koncelebrirali su i splitsko makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, šibenski biskup Ane Ivas, dubrovački Želimir Puljić i brojni svećenici. Tisućama zadarskih vjernika pridružili su se i šibenski svećenici i hodočasnici s Boraje, te svećenici i vjernici s otoka Raba predvođeni don Tomislavom Crnovićem. A svećenici iz sedam župa Stubičkoga dekanata, među kojima je i nacionalno svetište Marije Bistrice, na svetkovinu sv. Stošije prethodili su svojim vjernicima koje će u lipnju predvoditi u Zadar; doći će ih čak pet stotina. Naime, svake godine na Dan hrvatske državnosti 25. lipnja vjernici Stubičkoga dekanata negdje hodočaste a ove godine su odlučili pohoditi Zadarsku nadbiskupiju i moliti se pred njenim zaštitnicima.

U propovijedi je nadbiskup Devčić podsjetio na poruke Ivana Pavla II. koje je uputio za svog pohoda hrvatskom narodu, a u Dubrovniku je ona bila u znaku uzvišenog poziva žene. Papa je tada ženama poručio: “Nemojte se umoriti vjerno odgovarajući na jedinu Ljubav vašeg života”. “Čini nam se da te Papine riječi, kad slavimo sv. Stošiju, veliku ženu i vjernicu iz ranokršćanskih vremena, dobivaju još veće značenje i još snažniju potvrdu zahvaljujući upravo njoj koja se nije umorila sa ženskom i evanđeoskom osjetljivošću ići u susret svakom čovjeku, osobito progonjenom i utamničenom, u svakom čovjeku prepoznavati lice svoga Ljubljenoga i odgovarati mu sve do žrtve vlastitog života”, rekao je mons. Devčić te podsjetio i na Papinu poruku u Osijeku, gradu nedaleko od Sirmijuma gdje je sv. Stošija podnijela mučeništvo. Tamo je govorio o pozivu na svetost a i hrvatski biskupi su 2002. objavili pastoralne smjernice “Na svetost pozvani”. “Što smo dosad učinili s tim smjernicama? Koliko su nam Papine riječi prošle ne samo kroz uši nego i kroz pastoralnu praksu, koliko su prožele i usmjerile naše pastoralno planiranje, nadahnule naš misionarski polet? Pitam to u strahu da ne postanemo narod koji lijepo piše i govori, ali to ne živi; narod koji radosno i svečano dočekuje Papu, ali isto tako zaboravlja radi čega je on k nama došao i što nam je rekao, na što nas potaknuo; narod koji radosno štuje svece, ali se u životu slabo u njih ugleda”, upozorio je mons. Devčić, dodavši da je Papa tada izrazio priznanje hrabrosti i ufanju hrvatskog naroda, izražavajući uvjerenje da će ustrajnim zalaganjem ugledati bolje dane. “Vjerujemo li još u te bolje dane? I kamo su nestale naša hrabrost i ufanje kojima se Sveti Otac prije pet godina neskriveno divio? Kad bi se sad među nama pojavio, što bi na našim licima pročitao?” upitao je nadbiskup Devčić te istaknuo da su hrabrost i ufanje kreposti svetaca što smo po krštenju pozvani postati. “Te su kreposti resile hrabru kršćanku sv. Stošiju, jer to su kreposti kršćanskih mučenika koji ni na lomači nisu gubili nadu jer su čvrsto vjerovali da njihov Izbavitelj živi i da njemu pripada posljednja riječ. O kad bi i naša vjera u Božju providnost bila barem malo slična njihovoj”, rekao je nadbiskup Devčić. Devetnaest dana po povratku iz Hrvatske 2003. Ivan Pavao II. je u Rimu potpisao apostolsku pobudnicu “Crkva u Europi” u kojoj je kršćansko mučeništvo istaknuo kao najviše utjelovljenje evanđelja nade. I sv. Stošija je veliki i nezamjenjivi znak nade Zadru u kojem se štuje od 9. st., rekao je riječki nadbiskup i zaključio: “Naša je Crkva na poticaj Svetog Oca pokrenula izgradnju crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Tim smo pothvatom željeli izraziti našu spremnost za očuvanje naše kršćanske i nacionalne baštine čiji su najdublji korijeni upravo na dalmatinskim prostorima. Ali smo time također htjeli odati poštovanje svima koji su radije žrtvovali svoj život nego iznevjerili Boga i čovjeka. Stoga će nam ta spomen crkva biti poput velikog svijećnjaka s kojeg će se na sve strane naše domovine moći jače i lakše širiti svjetlo nade kršćanskih i hrvatskih mučenika kojima neka je sa sv. Stošijom, sv. Dujmom, bl. Alojzijom i tolikim drugima vječna slava i hvala u Isusu Kristu”.