Zadar, (IKA) – Moći sv. Šimuna, novozavjetnoga jeruzalemskog proroka koji je u djetetu Isusu prepoznao Mesiju i u hramu ga držao na svojim rukama četrdeseti dan od njegova rođenja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u četvrtak 7. listopada svečano je predao izaslanstvu grčko-pravoslavnog patrijarha iz Jeruzalema Teofila III., metropolitu Jordana Teofilaktu u pratnji arhimandrita iz Katra o. Makarija. U uvodu Svečane Večernje uoči blagdana sv. Šimuna, zaštitnika grada Zadra kojeg Zadrani časte devet stoljeća, mons. Puljić je puk pozdravio Pavlovim riječima Korinćanima da milost Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Svetog Duha uvijek bude s nama. “Svjesni te milosti molili smo da podijeli mir i jedinstvo Crkvi svojoj kršćanskoj. U ozračju Očeve ljubavi i blizini sv. Šime koji je bio prijatelj i suradnik Duha Svetoga, svima izričem srdačnu dobrodošlicu”, rekao je mons. Puljić. U slavlju su sudjelovali brojni svećenici, gospićko-senjski biskup Mile Bogović, član Vijeća HBK za ekumenizam prof. dr. Ante Nediljko Ančić, dalmatinski episkop Fotije, zadarski paroh protojerej Petar Jovanović, redovništvo, bogoslovi, sjemeništarci, puk, među kojim je bila i zajednica pravoslavnih iz Zadra, te zadarski župan i gradonačelnik Stipe Zrilić i Zvonimir Vrančić.
“To je velik i značajan događaj koji će se zlatnim slovima upisati u stranice povijesti Jeruzalemske Crkve. Ne možete ni zamisliti, možete samo razmišljati kolika će biti radost kršćana koji žive u Svetoj zemlji, ali i svih hodočasnika iz cijelog svijeta kojih tisuće svaki dan dolazi pokloniti se svetim mjestima u Svetoj zemlji. Svete moći za pravoslavne imaju osobitu važnost. Time izražavamo poštovanje svetitelju. Vjerujemo da svatko tko se pokloni i cjeliva svete moći dobiva blagoslov svetitelja i to mu je na spasenje duše. Na mnoga ljeta”, poručio je arhiepiskop Teofilakt, izražavajući veliku zahvalnost za relikviju. Prenio je pozdrave, blagoslov i radost patrijarha Teofila III., članova Svetoga jeruzalemskog sabora i svih kršćana Jeruzalemske Crkve. U večernjim satima blagdana sv. Šimuna, u petak 8. listopada, arhiepiskop Teofilakt će svečeve moći predati igumanu manastira sv. Simeona Teodoritu koji se nalazi u zapadnom dijelu Jeruzalema. Bit će priređena svečanost u dočeku moći koje će svećenici i monasi, domaći puk i hodočasnici počastiti. Na mjestu gdje se nalazi grob sv. Šimuna kraljica Jelena je iznad tog svetog mjesta podigla crkvu u 4. st. Više puta su je rušili razni osvajači, a današnji manastir je podignut na temeljima te stare crkve.
Nakon molitve kajanja arhiepiskop Teofilakt i nadbiskup Puljić izmijenili su cjelov mira te je pjevana Večernja. “Okupio nas je nebeski zaštitnik čije tijelo počiva u srebrno-pozlaćenoj škrinji koju je 1380. g. s domaćim majstorima izradio zlatar Franjo iz Milana. Škrinju je naručila kraljica Elizabeta, kćer bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena Ludovika Anžuvinca, ugarsko-hrvatskog i poljskog kralja. Škrinja svjedoči o visini umjetničkog ukusa i o vjeri naručiteljice koja je stigla u Zadar počastiti svete kosti starca Šimuna i preporučiti mu u molitvi svoje obiteljske i kraljevske brige”, rekao je uvodno mons. Puljić, potaknuvši puk da preporuči dragom patronu osobne i obiteljske molitve i želje. “Osobito mu želimo preporučiti u molitve vjerni puk jeruzalemske i zadarske Crkve. Mjesna Crkva, ecclesia Iadrensis, radosna je što sestrinskoj Crkvi u Jeruzalemu, koja čuva prazan grob starca Šimuna, može pokloniti djelić njegova tijela na štovanje. Tako će ove dvije Crkve od sada biti povezane i štovanjem sveca koji je držeći Isusa na rukama objavio da je on svjetlost na prosvjetljenje naroda”, rekao je mons. Puljić. Upravitelj zadarskog svetišta sv. Šime i kancelar Zadarske nadbiskupije don Josip Lenkić na početku obreda položio je svečeve moći ispred škrinje sv. Šimuna čiji su zastor potom otkrili Lenkić i generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić. Nakon čitanja na grčkom i hrvatskom jeziku (Heb 4,15-16) i dijaloga Lenkića i mons. Puljića u kojem nadbiskup nalaže apostolskom vlašću udijeliti česticu sv. Šimuna crkvi svetog Grada Jeruzalema, Lenkić je relikviju donio na postolje ispred oltara te je položio otvorenu da se vidi srebrna teka u kojoj su moći. Upravitelj svetišta je na latinskom i hrvatskom pročitao Autenticu, svjedočanstvo o vjerodostojnosti moći, te je tu svečarski ispisanu pergamenu pokazao svećenicima, izaslanstvu i puku. Nakon molitve Očenaša mons. Puljić predao je relikviju arhiepiskopu Teofilaktu, a potom je arhimandrit Makarije pjevao Tropar i Kondak sv. Šimunu Bogoprimcu. Nakon slavlja arhiepiskop Teofilakt u procesiji do sakristije središtem svetišta odnio je moći na vrijednoj podlozi pronijevši ih među pukom.

Pohod grčko-pravoslavnog izaslanstva doprinos je suradnji dviju Crkava, rekao je mons. Puljić, izražavajući nadu da će biti poticaj vjernicima obiju zajednica da ispovijedaju vjeru u Krista Uskrsloga. “Upravo je vjera u Uskrsnuloga Gospodina bila u temelju priprave ovog znakovitog susreta”, istaknuo je mons. Puljić, potaknuvši na molitve Mariji koju s pravoslavnima častimo kao Bogorodicu. U spisima otaca opjevana je kao Djevica koja moli, sluša, žrtvuje i prinosi. “Postala je uzorom kako slaviti i zahvaljivati Bogu za silna djela koja izvodi u nama. Neka i nas poziva da se oko nje sabiremo kao u apostolsko doba kad su svi bili postojani u molitvi s Marijom, majkom Isusovom”, rekao je mons. Puljić, moleći majku apostola da štiti i zagovara vjernike Crkve jeruzalemske i zadarske. Nadbiskup je podsjetio da su 22. travnja 2001. u Strasbourgu predsjednici Vijeća europskih biskupskih konferencija i Konferencije europskih Crkava potpisali Ekumensku povelju sa smjernicama za suradnju kršćanskih Crkvi, u duhu Pavlove preporuke Efežanima “trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira”. U Povelji se ističu zadaci ići jedni drugima, zajednički djelovati i zajednički moliti. “Ekumenizam živi od tog zajedničkog hoda. Osobito kad se sluša Božju riječ i pušta Duhu Svetom da djeluje u nama i po nama. Premda je bolna činjenica da među kršćanima nema euharistijskog zajedništva, ipak razna ekumenska bogoslužja, zajedničke pjesme i molitve, naročito molitva Očenaša, obilježavaju našu duhovu povezanost. Zato je kršćanska obveza moliti jedni za druge, a osobito za jedinstvo kršćana”, rekao je mons. Puljić, poručivši: “Premda dugo razdoblje razdijeljenosti nije pogodno za ekumenizam, kršćani se ne smiju umoriti širiti ljubav, snošljivost i praštanje. Tu su osobito pozvani katolici i pravoslavni jer ih vežu iste knjige i tradicija, kerigma i liturgija te Učiteljstvo zajedničkih prvih sedam sabora”.