Zagreb, (IKA) – Svećenička rekolekcija zadarskog prezbiterija održana je u srijedu 8. studenoga u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” u Zadru. U pastoralno proglašenoj Godini župne kateheze za Zadarsku nadbiskupiju rekolekcije će tematski biti posvećene toj temi, stoga je o. Žarko Relota, povjerenik za župnu katehezu pri Nacionalnom katehetskom uredu HBK, održao predavanje “Plan i program župne kateheze”. Ako je Crkva pozvana dati dušu današnjem društvu, onda moramo započeti s njenom obnovom po župama, jer su to partikularne crkvene jedinice po kojima je Crkva najprisutnija u svijetu, istaknuo je Relota, navodeći niz razloga koji potvrđuju konstataciju da je župna kateheza u krizi. Jedan od temeljnih je naglasak na vjeronauku u školi u posljednjih 15 godina. Relota je predstavio dokument “Župna kateheza u obnovi župne zajednice – Plan i program”, kojeg je 2000. g. izdala HBK, u suradnji s Nacionalnim katehetskim uredom i Hrvatskim institutom za liturgijski pastoral. Kritizirao je nedostatno korištenje tog dokumenta, rekavši da se “nijedan dokument BK nije više citirao i spominjao, a manje upotrebljavao. Ni o jednom Dokumentu se nije toliko pričalo, a da sam Dokument do danas nije ispričao svoju priču”. Ipak, optimistično gleda na to područje crkvenog djelovanja, rekavši da je i spoznaja o potrebi sustavne župne kateheze pomak naprijed. Župna kateheza ima budućnost, neovisno o svim krizama i problemima, uz uvjet da joj se ozbiljno i sustavno pristupi, te da župnici obnove župne zajednice, ne zanemarujući klasični, tj. dobni oblik uvođenja u kršćanstvo. Treba ga nadopuniti živim vjerničkim krugovima tj. interesnim zajednicama koje će u nedjeljnoj euharistiji kao trajnom izvoru za katehezu, ostvariti plodan suodnos liturgijske godine i župne kateheze, rekao je Relota. Ohrabruje i model celebratio catechetica, dinamičan katehetski susret s Božjom riječi, te okretanje čovjeku pojedincu, izvlačenje iz masovnosti i anonimnosti koji dovode do gubitka identiteta.

Relota je govorio i o novom poimanju župne zajednice kao zajednice zajednica, spomenuvši pritom studiju Nicole de Martinija o pastoralu župe “Nova župa zajednica prijatelja”. U njoj bi mjesto našla laička udruženja, da se u vjernicima postigne veći stupanj crkvenosti. To nisu sociološki tipovi zajednica, nego katehetske skupine koje se sastaju da zajedno žive svoju vjeru i slave, iz čega proizlazi i snaga za zajedničko javno djelovanje, rekao je Relota, dodavši da Crkva takvim okupljanjima ne stvara neki sindikat, nego odgaja poučene vjernike koji će u javnom životu znati vjernički živjeti i nastupati. Predavač je iznio i realne poteškoće pri oformljavanju dobne ili interesne zajednice, spomenuvši pritom i strah svećenika da ne postanu same sebi svrhom, izoliraju se i tako podijele župu.

Dokument HBK o župnoj katehezi navodi mogućnost formiranja 20-ak živih vjerničkih krugova, zajednica po župama: koordinacijska, biblijska, liturgijska, obiteljska, karitativna, duhovno-molitvena, katekumenska, ekološka, ministrantska, sportsko-rekreativna. U takvim bi okupljanjima vjernik mogao trajno rasti u vjeri i bogatije se pripremati za nedjeljno bogoslužje. Prednost je i da se u manjoj zajednici osoba može više izgraditi i postati svjesna svoje navjestiteljske uloge. Važno je da u vjernicima probude mistagošku svijest. “Pojedinac se preko aktivnog življenja vjere u vjerničkim krugovima identificira s određenom zajednicom koja, unatoč globalizaciji, ima svoj identitet”, istaknuo je Relota, dodavši da osoba ne želi indoktrinaciju, nego susret u kojem će moći i sam aktivno sudjelovati, produbiti razloge svog djelovanja i biti protagonist crkvenog djelovanja.

Relota je zaključio izlaganje pozivom na pastoralni rad koji bi izbjegavao spontano djelovanje bez normativnih kriterija, tehnokratski model, odnosno pretjeranu organizaciju i birokraciju koje onemogućuju djelovanje te konzervatorski pastoral, strah od novoga opravdavanjem riječima “uvijek se tako činilo”. Predavač je izrazio želju za buđenjem župa u vjernicima koji neće samo pripadati župi, već će biti župa. “Toga nema bez župne kateheze, osobito kateheze s odraslim osobama”, istaknuo je Relota, pozivajući na poštovanje njihove odrasle dobi, kojima svećenici trebaju pristupiti kao zrelim osobama s kojima će katehizirati, a ne koje će katehizirati.