Zadar, (IKA) – Redoviti mjesečni susret zadarskog prezbiterija održan je u srijedu 8. ožujka u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru. Radnom dijelu rekolekcije prethodila je pobožnost križnog puta koju je u sjemenišnoj kapeli predvodio župnik Povljane i Dinjiške Ivan Babjak. U “Godini zvanja – Godini ministranata” u Zadarskoj nadbiskupiji svećeničke rekolekcije tematski su posvećene razmatranju odgoja za zvanja, te je don Nikica Mihaljević, župnik Donjih Andrijevaca, dugogodišnji povjerenik za pastoral ministranata u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, održao predavanje “Iskustvo rada s ministrantima”.

“Ministrantska služba traži svjesnu odluku: želim služiti Kristu i svojoj zajednici. To je svojevrstan poziv”, rekao je vlč. Mihaljević. Potaknuo je na duhovno vođenje ministranata, uspostavljanje osobnog kontakta, održavanje ministrantskih sastanaka, podržavanje njihova molitvenog i sakramentalnog života, poučavanje u liturgiji, “kako često gledanje i doticanje svetinja za njih ne bi postalo bez posebnog sadržaja”. Odgoj ministranata ima svoje zakonitosti i pretpostavlja sistematičnost, treba biti planski i savjestan. Ministranti po župama su redovni, privremeni ili prigodni, pa će iste karakteristike imati i ministrantski sastanci.

Razlažući konkretni sadržaj ministrantskog susreta, predavač je upozorio da je vrlo važno ministrantima u početku ne obećavati puno: putovanja, zabave, izlete, jer to mogu dobiti i na drugim mjestima. Naglasak treba staviti na govor o ljepoti i uzvišenosti posluživanja kod oltara, približiti im kršćansko bogoslužje, kako bi pojedine čine shvatili i razumjeli u što dubljem značenju liturgijske simbolike. Vlč. Mihaljević istaknuo je veliku ulogu katehete koji je pred iskušenjem kako iskoristiti ministrantsku blizinu oltara i pravilno ga usmjeriti, jer su u toj dobi neoblikovani i otvoreni za različite utjecaje u svijetu koji često nije religiozan. “Za pravilan razvoj osobnosti dijete neće oduševiti neke vjerske istine i vrline koje čuje ili je pročitao. On očekuje da nešto od toga prepozna u zajednici i kateheti”, rekao je vlč. Mihaljević, dodavši da kateheta ne smije ministranta prepustiti samom sebi, nego treba osjetiti da ga zanima upravo on, ući u njegov svijet i biti prisutan u njegovom životu prateći ga svojom dobrotom. “Autoritativnost, koju nosi svećenička služba, valja zamijeniti ljubaznošću i poticajima na suradnju. Ako imaju izdvojeno mjesto u bogoslužju, očekuju i da ih se na neki drugi način apostrofira”, rekao je predavač.

Važno mjesto ima uvođenje u službu koje treba biti svečano i pred zajednicom. Tako će cijela župna zajednica osjetiti važnost ministrantske službe, a i oni sami da obavljaju važnu službu u Crkvi. Kao bliske suradnike u pripremi i slavljenju bogoslužja, potrebno je dobro osmisliti njihovu formaciju i posvetiti im dosta vremena, rekao je vlč. Mihaljević, govoreći i o kriterijima odabira kandidata. Premda postoji različita praksa glede uzrasta kod primanja među ministrante, uglavnom su to oni koji dolaze češće na misu. Govoreći o povezanosti službe ministranta i duhovnog zvanja, predavač je izložio rezultate ankete koja je 2001. provedena među sjemeništarcima Nadbiskupske klasične gimnazije na zagrebačkoj Šalati. Statistički pokazuje motive, djelovanje i službu ministranata “od poslužitelja oltara do službenika svetoga”. Pitanja tematiziraju i molitveni život i stav prema svećeniku, duhovnom zvanju. Istraživanje koje je obradio Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” pokazuje da je, rekao je vlč. Mihaljević, svećenički život i zajedništvo s ministrantima ishodište novih duhovnih zvanja, poticaj je na aktivnu brigu za ministrante jer su oni budući sjemeništarci i službenici Svetoga.