Zadar, (IKA) – Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je u subotu 18. veljače u crkvi Sv. Marije u Zadru svečano misno slavlje u tijeku kojeg je benediktinske monahe – đakona Sašu Rafaela Kaspera, zaredio za svećenika, a akolita Mihaela Anselma Kassina za đakona. Ti se monasi iz Austrije za samostanski život na Mljetu u Dubrovačkoj biskupiji pripremaju u benediktinskom samostanu Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu. Uz nazočnost benediktinskih koludrica i brojnih vjernika, u slavlju su sudjelovali o. Jozo Milanović, prior samostana na Ćokovcu, svećenici iz Zadra i Dubrovnika te benediktinska subraća.

U propovijedi je nadbiskup Prenđa razlagao Božju riječ koja otkriva što se događa s čovjekom kojeg Bog zahvaća i zove za sobom u posvećenom životu. “I u našem vremenu, koje sve više obilježava individualistički relativizam, imamo iskustvo da Bog u svojoj neumornoj ljubavi prema čovjeku poziva čovjeka da svjesno i slobodno kaže Bogu i ljudima: Evo me!”, rekao je nadbiskup Prenđa, dodavši da je na pitanje “Učitelju, gdje stanuješ?”, Isusov odgovor učenicima “Dođite i vidjet ćete” poziv i obećanje. Istaknuo je i značaj Petrove promjene imena, rekavši da ona znači sadržaj službe prvog apostola u Crkvi, promjenu nakana, postupaka i cjelovitog životnog usmjerenja. I zaređeni su redovnici uz svoje krsno ime dobili i drugo ime. “To je uvijek bio znak žive volje u Crkvi i njenim redovima, od monaških do danas, da se označi promjena stava, puta, života, prihvaćajući Učiteljev zov”, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da se mladi samo prepoznavanjem autentičnog života Božjeg čovjeka mogu usuditi poći k Učitelju, povjerovati u mogućnost da se mogu promijeniti, ime i život, i ostati kod Učitelja.

U vjernosti njemu ide se različitim putovima i darovima. Zaređeni benediktinci svojim postojanjem svijetu svjedoče nevidljivu Božju stvarnost i nazočnost u njemu, podsjećaju ljude da nam je zemaljska domovina privremena i prolazna te da nas čeka Stvoritelj svijeta u svojoj neprolaznosti, rekao je zadarski nadbiskup, dodavši da su “pozvani u Crkvi biti nositelji molitve, kontemplativnog života u kojem se bave Bogom, druguju s Njim i u susretu s ljudima otkrivaju njegovo milosno djelovanje u čovjeku. Svojim zavjetima svjedoče prvenstvo duhovnog i najavljuju stvarnost Kraljevstva Božjeg u kojem će sva zbilja biti Bog, gdje neće biti potrebe prolaznih dobara”. Izražavajući radost zbog toga milosnog događaja i poželjevši da ih Krist vodi i čuva ustrajnima na njihovu putu, nadbiskup Prenđa zamolio je zagovor sv. Benedikta da svoje sinove učvrsti u monaškom posvećenju i uvede ih u nebesko zajedništvo nepreglednog niza Božjih sinova i kćeri benediktinske karizme.