Zadar, (IKA) – Na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je 15. siječnja svečano misno slavlje u katedrali posvećenoj toj svetici u Zadru. Zbog vjernosti Kristu sv. Stošija, čiji je duhovni pratitelj bio sv. Krševan, također smaknut zbog ispovijedanja kršćanske vjere, u Srijemskoj Mitrovici spaljena je na lomači u doba Dioklecijanovih progona na Božić 304., te s njenom svetkovinom završava božićno vrijeme u Zadarskoj nadbiskupiji.
U pratnji koncelebranata, svećenika i kanonika Stolnog kaptola sv. Stošije, na početku slavlja nadbiskup Prenđa pomolio se pred moćima sv. Stošije u kamenom sarkofagu kojeg je dao izgraditi biskup Donat. Njenom je zagovoru povjerio obitelji, osobito zatočenike i rodilje; sv. Stošija je upravo njihova zaštitnica jer ih je za života naročito pomagala. Nadbiskup se spomenuo i međunarodnog priznanja Hrvatske 1992. “Velik je to datum naše povijesti. Mislimo sa zahvalnošću na taj dan velikih nada, uzbuđenja, trpljenja”, rekao je nadbiskup, u zahvalnosti Bogu za ostvarene nade. Pozvao je na molitvu da nam domovina bude država prava i pravde, solidarnosti i brige za sve ljude. To je u svom životu ostvarila i sv. Stošija. Oslonila se na Krista i slijedila ga u Rimu, Akvileji i Sirmijumu. Vjera ju je jačala u teškoćama. Njen poganski muž Publije nije razumio njenu vjeru ni shvatio postupanje kad je pohađala bolesnike, zatočene, tješila trudnice, zbrinjavala ugrožene kršćane. Vatra, smrt ni zatvor nisu mučenike Crkve potopili u zaborav. Zasjali su kao zvijezde na nebu. Bog ih je proslavio imenom i spomenom. Mi ih častimo, mi im se molimo i slijedimo danas na putu za Kristom, rekao je nadbiskup Prenđa.
U suočenosti sa zadaćama i pogibeljima života čovjek mora imati oslonac na koji može računati, utočište u koje će se skloniti, da ga ne umrtvi tjeskoba, nego da ustraje unatoč kušnjama, nadajući se da će postići cilj. Potrebno mu je pouzdanje, rekao je nadbiskup, dodavši da Bog poziva čovjeka da se pouzda samo u njega. “Vjerovati Božjoj riječi znači pouzdati se u Božju mudrost i snagu, a ne u svoj razbor. Mi, vjernici, ne trebamo se uplašiti svojih zadaća, kušnji i poteškoća. One su danas drukčije naravi: pokušava nam se vjeru prikazati kao suvišni teret. Ne ustručavaju se javno govoriti da zaostajemo, da naš pogled na životna pitanja nije moderan, znanstven. Počinje s djecom i mladima: govori im se javno da ne slušaju što ih Crkva uči na vjeronauku”, upozorio je nadbiskup, rekavši da se s teškoćama suočavaju i obitelji, brakovi s nevjernošću i rastavama; razorene obitelji za sobom ostavljaju djecu koja trpe ostavljenost, nebrigu i razne ugroženosti, podcjenjuju se obitelji s brojnom djecom. “Mi, kršćani, čvrsto se oslanjamo na Božju mudrost. Znamo da je put naše vjere za Kristom put spasa mladih i obitelji. Prihvaćat ćemo što Bog od nas traži makar morali i trpjeti, jer bit ćemo pravi i od Boga uzdignuti, obranjeni i proslavljeni. To je snaga našeg života i snaga vjere koja nas vodi”, poručio je nadbiskup Prenđa.
Pozvao je na nasljedovanje primjera sv. Stošije, koju nisu uplašile muževljeve grubosti, prigovori i ruganja kad je nosila zatvorenicima okrepu, podržavala progonjene kršćane da ustraju i hrabro podnose trpljenja, ako treba i smrt. “Na njima je Bog izgradio novo europsko društvo. Mali broj jakih, životom vjernih kršćana i zato privlačnih, podigao je novu europsku kršćansku kulturu naroda, među kojima su bili i naši hrvatski preci”, rekao je nadbiskup Prenđa, poručivši da ne zatvaramo oči pred izazovima stvarnosti. “Imamo iskustvo velike crkvene zajednice koja je živa već 2000 godina. Njena iskustva nisu površna i prolazna. Iskustvo Crkve pokazuje da onaj tko je na putu Božjem, tko je vjeran evanđelju, taj traje i ostaje. To je naš put. Bog nam jamči svoju pomoć i zaštitu. Budimo dostojni Božjeg povjerenja i poslanja u današnjem svijetu, kao što je to bila sv. Stošija”, zaključio je zadarski nadbiskup u propovijedi.