Zadar, (IKA) – “Kršćanska svetost je punina vjere i milosti. Čini je slavnom raspoloživost srca koje se otvara čudesnom Božjem djelovanju i njegovu Duhu. Svetost je pečat vjere. Božansko djelovanje jest svetost. Ona nije ovisnost ili pasivna podložnost nego zajedništvo, prijateljstvo, jer Isus nas ne naziva slugama, nego prijateljima”, tako je na svetkovinu Svih Svetih u četvrtak 1. studenoga svetost opisao zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u propovijedi svečane koncelebrirane mise koju je predvodio u katedrali Sv. Stošije u Zadru. Bog nas ljubi bez naše zasluge, a njegova ljubav izaziva i potiče slobodnu ljubav u našem odgovoru, rekao je nadbiskup Prenđa, citirajući i apostola u čitanju iz Prve Ivanove poslanice u kojoj kaže da je svetost ljubav; rađa se iz božanske ljubavi i prelazi u ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ljubav nas čini sličnima Bogu, dakle svetima, poručio je mons. Prenđa. Ukazao je na to da latinska riječ persona, osoba, znači maska, upozorivši da čovjek može biti svijetla Božja slika, svet, ili đavolska maska koja oponaša Boga. Idealni put ostvarenja svetosti jest prihvaćanje blaženstava, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je kršćanska svetost čovjekova cjelovitost u duhu blaženstava. Taj stav otvorenosti i darivanja za simbol ima dječje povjerenje. Svetost je stvarna svijest da smo djeca Božja. To je posinjenje koje, pročišćavajući se, u nama treba trajno rasti, kako bi se dostigao cilj suobličenja s Bogom da bismo ga vidjeli kao što jest. Konačni cilj i put prema njemu u čitanjima na svetkovinu Svih svetih protumačeni su polazeći od kršćanskog iskustva izvora Božje slike na zemlji, tj. blaženstava, velike povelje kršćanstva, rekao je mons. Prenđa. To je osnovna perspektiva koja određuje i osvjetljuje program kršćanskog života. Nadbiskup je istaknuo da temeljna struktura najzahtjevnijeg i najkompletnijeg programa svetosti, sadržana u stvarnostima – ožalošćeni, krotki, gladni pravednosti, milosrdni, čista srca, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti i oklevetani – jest specifikacija prvog bitnog blaženstva: siromaštva duhom. “Tako se čovjek izvlači iz napasti samodostatnosti i idololatrije – bogatstva. Zato ta blaženstva nisu skrupulozno održavane norme koje smiruju čovjeka i osiguravaju mu spasenje. Blaženstva nisu ni popis kršćaninovih dužnosti koje se daju Bogu, paralelno s onima Cezaru. Isus iznosi potpuni duhovni stav, predlaže plemenitost i darivanje bez pridržaja i oklijevanja. Zato nije svet onaj koji je prešao jednu etapu nego koji neprestano ide dalje u ljubavi jer mora biti savršen kao što je savršen Otac nebeski”, pojasnio je nadbiskup Prenđa. Istaknuo je da suprotno propovjedničkoj praksi, u svečanosti Svih svetih Isus nam ne prikazuje svece kao naš model, nego nam pokazuje Osobu s kojom smo suobličeni, a to je Bog sam. “Sveti će postati oni koji su raspoloženi biti kao On. I ako će biti često korisno za nas tražiti poticaj za našu zauzetost u darivanju i svetosti u liku nekog sveca, to će biti nalaženje zapravo Kristove fizionomije u nj utisnute”, poručio je nadbiskup Prenđa. Potaknuo je vjernike da svetkovina Svih Svetih svakom bude prilika za provjeru duhovnosti na osnovu blaženstava. “Blaženstva bi morala biti jutarnja molitva kao što je bila za Ambrozija, morale bi biti točke za ispit savjesti, najizvorniji tekst za meditacije. Kroz taj smjer nutarnjeg života vjernika ostvaruje se prava čovjekova sudbina”, zaključio je mons. Prenđa u propovijedi slavlja na kraju kojeg je podijelio papinski blagoslov s potpunim oprostom.