Zadar, (IKA) – Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova u katedrali Sv. Stošije u Zadru svečano misno slavlje predvodio je 25. svibnja zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Uzašašaće je veliko otajstvo Kristova, ali i našeg života. U tom događaju zaokružujemo sliku svoga pogleda na svijet i život, rekao je nadbiskup Prenđa. Isus odlazi Ocu i sjeda mu s desna, objavljujući time svoje božanstvo. Vraća se onamo odakle je došao, Bogu, nakon što je izvršio svoje poslanje na zemlji. “Krist uzlazi na nebo ljudskošću koju je primio Utjelovljenjem i koju je uskrisio od mrtvih: ta je ljudskost naša, preobražena i pobožanstvenjena, postala vječna”, rekao je nadbiskup, istaknuvši da Uzašašaće objavljuje najuzvišeniji poziv svake osobe, jer smo u Kristu i mi ljudi svoju narav doživjeli unesenu u Božju stvarnost, ona je pozvana na vječni život u Kraljevstvu Božjem. Crkva je pozvana nastaviti poslanje i navještaj Kristov. Zato su anđeli upozorili apostole u času Kristova odlaska k Ocu da ne čekaju gledajući u nebo za njim, nego da shvate kako je taj događaj početak novog puta Kristove zajednice koja polazi na svoje misionarsko poslanje. “Krist će po Crkvi trajno privlačiti ljude i pridruživati ih k sebi, odnosno svome životu s Ocem. Istovremeno, dok Crkva kroz povijest bude rasla u snazi Duha, zbivat će se proces dovršenja i preobrazbe ljudske povijesti: Duh Kristov kojeg je poslao od Oca u svijet djelovat će u hodu čovječanstva tako da će u čovjeku rasti sloboda od zla, dostojanstvo u njegovu pozivu, pravda u međuljudskim odnosima i odgovornost za stvaranje civilizacije ljubavi. Na tom putu ostvarenja novog čovječanstva zajednica vjernika, svjesna da je primila Božju snagu, trajno postaje svjedok nove stvarnosti života koji je Bog ostvario u Kristu za svako pokoljenje ljudskog roda”, istaknuo je nadbiskup Prenđa.

Kristovo uzašašće i silazak Duha Svetoga kvasac su trajne preobrazbe svijeta. No, Crkva je oduvijek suočena s neprihvaćanjem i raznim pritiscima na praktični život vjere kršćana, upozorio je nadbiskup, potaknuvši na zauzeto i hrabro svjedočenje božanske istine ljudima, baš kako su to činili vjernici u prvim stoljećima kršćanstva, za velikih progona Crkve. Shvatili su da u preobrazbu moraju uložiti svoje živote. Ali nisu bili zabrinuti žestinom deset velikih progona od Nerona do Konstantina Velikoga. Vjerovali su u život zajamčen od Krista uskrsloga, da kršćanima koji su stavljeni u svijet nije dopušteno napustiti mjesto na koje ih je postavila Providnost. “Svaki put u progonima i smrti zasjala je Kristova snaga novim proljećem Crkve”, istaknuo je nadbiskup, upozorivši pritom i na najnovije, suptilne moderne oblike pritisaka na vjeru i centre moći koji se lažima usuđuju dirnuti u temelje kršćanstva i poigravati se najsvetijim stvarnostima kršćana. “Istini i Svjetlu ne treba dokaza. Oni su snažni sami u sebi i sve laži i tama nestaju. Treba svjedoka među nama u Crkvi. Nazočnost Krista uskrsloga u životu ljudi nije ovisna bitno o ničemu drugome doli o našoj kršćanskoj vjernosti da mu poslužimo i da se on nastani u ljudima po svome evanđelju i otajstvima”, rekao je nadbiskup, zaključivši: Zato i za nas vrijedi poticaj anđela: “Što stojite”, ili pitanje “Što se bojite?” Krist je uskrsnuo, uzašao k Ocu i poslao Duha Svetoga da nas vodi i jača u svjedočenju. Naša vjera prihvaća odgovornost za svijet i zajedno s Kristom sudjeluje u njegovoj preobrazbi. To je za nas poslanje koje ne smijemo iznevjeriti”.