Zadar, (IKA) – Mr. sc. Marija Obad, sveučilišna profesorica u miru s Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, gostovala je na susretu ‘Večer u knjižari’ u knjižari Verbum u Zadru u srijedu 27. svibnja. Nakon četrdesetogodišnjeg rada s deset generacija, zahvalila je svim studentima rekavši da su je usmjerili da i ona bude bolja osoba i da bolje razumije ljude. „U tim studentsklim prostorima susreli su se njihova mladost i moje iskustvo. Uvijek sam bila budna”, rekla je Obad, istaknuvši da zajedništvo i vrijednosti koje ne udaljuju od čovjeka i od života trebaju biti utemeljeni na istinitosti i dobru. Na susretu koji je moderirala Ines Grbić, Obad je istaknula da se treba redefinirati studij za učitelje i odgajatelje te uvesti nove kolegije koji će pomoći učiteljima da pomognu učenicima. „Djetetu treba prići i s antropološke, duhovne strane. God. 1992. uveli smo kolegij Kultura duha, no on nije dovoljan da učitelj posvijesti svoje kvalitete i ulogu, da je jedinstveno bića kojem je poziv odgojitelja dan, da s tom odgovornošću priđe učeniku, da i njega prepozna kao jedinstveno biće. Biološke i ostale tjelesne razine ne postoje, kad umremo. Ali postoji duhovna razina o kojoj se na tom studiju ne govori. Duhovna razina je nadređena svemu jer garantira vječnost, besmrtnost”, rekla je Obad. Upozorila je kako mladi odlaze sa studija u svijet odgoja i obazovanja nekompletni. Obad je predavala i izborne kolegije Baština, Identitet; smatra da mladima nedostaje ta dimenzija, a sve te vrijednosti oni nose u sebi, samo ih treba posvijestiti. „Ljudi žive u prostoru i vremenu. Osjećaj zavičajnosti je jak osjećaj. Zavičajne vrijednosti su doživljene. Baština su naslijeđene vrijednosti. Nacionalne vrijednosti znače identitet, a on znači opstanak. Tu su i općeljudske vrijednosti. Student donosi i otkriva te vrijednosti koje su zauvijek dio nas. Ta energija koja nas pokreće je vječna i ona nam je dana. Pred tim spoznajama treba zastati i na tome zahvaliti”, rekla je Obad.
Bila je jako humanitarno angažirana u Domovinskom ratu. Odmah na početku agresije prijavila se kao dragovoljac križnom stožeru u Zadru. Obilazila je vojnike i ranjenike na ratištima i u bolnicama. Na međunarodnim konferencijama u Beču, u UN-u u New Yorku govorila je o ratu u Hrvatskoj, raseljenima, dolazeći s prve crte bojišnice. Sadako Ogata, tada visoka povjerenica UN-a za izbjeglice, kada je vidjela reljef u kamenu koji je Obad donijela, rekla je: ‘Narod koji ima golubice u kamenu u 9. st. ne može biti genocidan’. „Na tim konferencijama u svijetu uvidjela sam kako smo bili prepušteni sami sebi. Trijeznila sam se na tim velikim skupovima i vidjela koliko je svijet bešćutan. Možemo samo Bogu, braniteljima i ondašnjoj političkoj pameti zahvaliti da imamo Hrvatsku”, rekla je Obad. Na njen je živi nacionalni osjećaj utjecao i suprug, istaknuti hrvatski povjesničar prof. dr. Stijepo Obad. Obitelj Obad bila je uključena u hrvatska previranja od 1966. g. „Ušli smo u sve to svjesno, s ljubavlju za Hrvatsku, do danas. Aktivni smo sudionici Hrvatskog proljeća 1971. g. Suprug poslije 1971. g. nije mogao napredovati osam godina, ja nisam mogla dobiti posao, no to me nije pokolebalo”, rekla je Obad, istaknuvši: „Hrvatima je svako vrijeme sudbonosno, zato što nismo riješili s velikim stvarima iz naše prošlosti. Nećemo priznati što se dogodilo. Ono što je istina ne može biti zatajeno. Ne možemo graditi zajedništvo i bolju Hrvatsku, ako ne stavimo točku na velika povijesna događanja i velike povijesne tragedije koje se ne mogu zanijekati. Danas se omalovažava što je bilo, na obje strane. Ne možemo zanemariti Bleiburg, Staru Gradišku, Jasenovac, Goli otok ni jame. Ne može se o tome razgovarati kao o kompromisu. Kako možemo postići kompromis o povijesnoj istini? Postoji samo jedna istina. Tu moramo svi biti iskreni, reći, to se dogodilo. Žrtvama moramo odati počast. Zato i plaćamo, jer smo zaboravili što se dogodilo i koliko te žrtve traže pravde. Moramo obilježiti sve žrtve. Na tim mjestima su umirali ideali, umro je čovjek. I ubijen je čovjek, dogodio se zločin. Trebamo se svi suočiti s tim. Trebaju nam čestiti ljudi, a ne ljudi koji će raditi političke ili bilo koje druge kompromise. S prirodom i poviješću nema kompromisa, nego samo dužno poštovanje. Kad se tako političari pozicioniraju, Hrvatska ima šansu” poručila je Obad, koja je inače diplomirala povijest i pedagogiju. Istaknula je da je u životu težila ostaviti dojam osobe koja će u svakom trenutku biti sposobna reći lijepu riječ, učiniti dobru gestu, ali i potvrditi se kao osoba. „Jako rano sam osjetila u sebi snagu i potrebu da služim, a ne da se dokazujem, da živim tako da bih obogatila sebe i druge” istaknula je Obad. Samozatajnost i ne velika izloženost u javnosti njen je odabir. „Ako ste aktivno u politici, morate izražavati mišljenje većine. Nikad se nisam uklapala u to. Uvijek sam imala svoje mišljenje, željela sam raditi najbolje što znam, kvalitetno. Ne mogu protiv svoje savjesti. Shvatila sam da je ovaj život u prolazu i ne smijem opteretiti svoju savjest do mjere da ugrozim i tuđe živote. Mogu se obračunati sa sobom, ali ne s drugim ljudima. Neću bilo kako pristajati na sve stvari. Svi su shvatili da sam hrvatski orijentirana, domoljubna osoba, koja živi i promovira vrijednosti koje nisu od ovoga svijeta. Hvala svima koji su me prepoznali kao takvu. Znači da sam napravila dobar posao” rekla je Obad. Govorila je i o svojoj ostvarenosti majčinstva. „U pet godina odležala sam dvije godine, izgubila sam dvoje djece u visokim trudnoćama i dobila sam dvoje djece. Bila sam trudna kad je muž imao progone, ja nisam mogla biti zaposlena. No, nisam odustajala. To je bilo kao kad čujete glas iz dubine, iako je moj život bio u pitanju. Iz mene je progovaralo ono čiji sam koncept. Ja sam nečiji projekt, darovana sam i progovorilo je iz mene jače od onoga što ja mogu dokučiti. Darovano vam je da kroz vaš život prođe jedan drugi život, za koji ste odgovorni”, istaknula je Obad.
Bila je predstojnica Odsjeka za razrednu nastavu i predškolski odgoj u Zadru, 1992. g. je organizirala da dvogodišnji studij razredne nastave preraste u četverogodišnji. Velika je njena uloga u vrijeme odvajanja (1997.-1998.) četverogodišnjeg studija za učitelje i dvogodišnjeg studija za odgojitelje predškolske djece od Filozofskog fakulteta u Zadru. U Hrvatskoj je uvedena obveza da se učiteljski studij i predškolski odgoj izdvoje iz fakluteta i da se osnuju visoke učiteljske škole. Ministarstvo znanosti RH imenovalo je tada Obad predsjednicom Povjerenstva za ustroj Visoke učiteljske škole u Zadru gdje je od 1999. g. bila prodekanica za nastavu. „Učiteljski studij i predškolski odgoj su dva studija od nacionalne važnosti. Kroz ruke odgojitelja i učitelja prolazi cijela jedna nacija. Nije svejedno koga se obrazuje i školuje, taj će kasnije odgajati i obrazovati druge mlade”, poručila je Obad.